Bizarne pornografske priče iz konc-logora

Taj bizarni fenomen malo je poznat širokoj publici. Pornografija i holokaust pojmovi su koji bi svatko teško doveo u vezu. Upravo tako se, međutim, zove (u njemačkom prijevodu) film koji će ovoga četvrtka (30.12.) zaigrati u probranim njemačkim art-kinima. Riječ je o dokumentarcu koji je režirao 38-godišnji Izraelac Ari Libsker.

Njega je zanimalo kako je bilo moguće da upravo u zemlji njegovih djedova 60-etih godina prošlog stoljeća počnu izlaziti pornografske knjižice s radnjom smještenom u koncentracione logore nacista? Koji su bili motivi njihovih autora? S kojim objašnjenjem su objavljivali te stvari?

Seksi čuvarice muče logoraše

Nacisti su logore za ratne zarobljenike često zvali "Stalags". Tako se zove i film u izraelskom originalu, a tako su se zvale i pornografske knjižice. One su razbile dva tabua - bila je to prva pornografska literatura u Izraelu i prvo javno suočavanje sa strahotama holokausta u toj zemlji. Fiktivne priče o čuvaricama u koncentracionim logorima koje muče i seksualno zlostavljaju zatvorenike, većinom savezničke vojnike, počele su izlaziti za vrijeme suđenja Adolfu Eichmannu u Jeruzalemu 1961. godine.

Tijekom tog procesa izraelsko stanovništvo je po prvi put imalo priliku spoznati stvarne razmjere nacističkog terora. Kako je suđenje bilo prenošeno na radiju, široka javnost je prvi put mogla čuti i svjedočenja preživjelih. Libsker je u svom filmu razgovarao s čitateljima, znanstvenicima i autorima pornografskih knjižica. Iz tih razgovora proizlazi da je tema holokausta erotizirana kako bi se javnost uopće mogla suočiti sa svim tim strahotama.

Terapija za traume

Toj tezi u prilog govori i činjenica da su svi autori bili djeca žrtava holokausta te da su i sami proživjeli svakakve strašne stvari. Ne može se stoga sigurno reći da oni nisu imali dovoljno respekta prema žrtvama i njihovim sudbinama. Znanstvenici u filmu ukazuju na terapijski učinak seksualiziranja nekog strašnog iskustva u mašti - to na prvi pogled zvuči kao kontradikcija, ali može, smatraju oni, pomoći istraumatiziranim osobama da s bremenom koje ih tišti mogu uopće nastaviti živjeti. Kritičari hvale ton i atmosferu filma: Libsker se u obradi ove osjetljive teme odlučio za umjereni ton i konvencionalna sredstva, pa film nikada ne "sklizne" u jeftinu pornografiju. Zamjeraju mu samo što je skrojen previše za izraelsku publiku, jer je teško poloviti sve konce u njemu bez dovoljno znanja o nacizmu, Eichmannu i izraelskoj kulturi.

Autorica: D. Dragojević ( dpa, sueddeutsche.de)

Odg. ur.: S. Matić