1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Bivša teroristica RAF-a moli za oprost - može li ga dobiti?

Htjeli su promijeniti svijet i zato su ubijali. Danas se čini da je poglavlje terora Frakcije Crvene armije završeno. Ali ostalo je pitanje krivice. I 40 godina nakon terorističkih napada. Aktualizirao ga je ovaj slučaj.

Silke Maier-Witt kao svjedokinja na suđenju teroristima RAF-a 2011. u Stuttgartu

Silke Maier-Witt kao svjedokinja na suđenju teroristima RAF-a 2011. u Stuttgartu

Njemačka u jesen 1977. Pripadnica terorističke organizacije Frakcije Crvene armije (RAF) Silke Maier-Witt je 19. listopada nazvala njemačku novinsku agenciju dpa iz telefonske govornice na Glavnom željezničkom kolodvoru u Frankfurtu i priopćila novinaru: "Nakon 43 dana okončali smo jadnu i korumpiranu egzistenciju Hansa Martina Schleyera." Nakon toga je navela adresu u francuskom Mulhouseu (njemački Mühlhausen) gdje se može naći leš smaknutog predsjednika Saveza poslodavaca.

To je jedan od dramatičnih događaja u samo nekoliko tjedana koji su nazvani "Njemačkom jeseni". Uz otmicu Schleyera, tu su i otmica Lufthansinog zrakoplova "Landshut", spektakularno oslobađanje talaca, ubojstvo predsjednika Saveza poslodavaca i samoubojstva vodećih terorista RAF-a u zatvoru u Stammheimu.

"Htjela bih zamoliti za oprost"

Silke Maier-Witt nije nikad vidjela Schleyera. Ona je imala druge zadaće u malom krugu terorista RAF-a. 40 godina kasnije ona je obitelj Schleyer zamolila za oprost. Izrekla je to Jörgu Schleyeru (63), sinu ubijenoga, u makedonskom Skopju gdje danas 67-godišnja bivša teroristica živi kao umirovljenica.

Mjesto zločina nakon otmice Schleyera

Mjesto zločina nakon otmice Schleyera

Susret je organiziran uz posredovanje tabloida Bild. Sin ubijenoga i bivša teroristica razgovarali su sedam sati: o pojedinostima otmice u Kölnu, o tomu kako je Hans Martin Schleyer provodio dane u "RAF-ovom narodnom zatvoru" u jednom iznajmljenom stanu, o krivici. Bivša teroristica je 1991. bila osuđena na deset godina zatvora, ali ne zbog slučaja Schleyer. U zatvoru je provela polovicu kazne. Od uhićenja je pokazivala pokajanje zbog svoga djelovanja kao teroristica. I tvrdi da ju je "sram".

Po tomu se ona razlikuje od većine pripadnika te terorističke organizacije, prve i druge generacije. Već prije deset godina ona je pozvala svoje nekadašnje suborce da prekinu šutnju. Ali, već tada su njezine nade da će se to dogoditi bile slabe. Jer, neki bivši teroristi se "još uvijek hvale" svojim terorističkim zločinima.

Ona je pak Jörgu Schleyeru u studenom rekla gotovo sramežljivo: "Možda zvuči banalno, ali htjela bih zamoliti za oprost." Sin ubijenog joj kaže da joj ne može oprostiti, da on nije mjerodavan za oprost grijeha. Ali ipak priznaje da njezina molba zvuči "vrlo uvjerljivo". Od svog uhićenja 1991. bivša teroristica se, kaže, stalno pita, zašto se priključila terorističkoj skupini?

Christian Klar ne zna za osjećaj krivnje

To pitanje si bivši terorist Christian Klar ne postavlja. Ovoga 65-godišnjaka se smatra ključnom figurom druge generacije terorista RAF-a. Sudjelovao je u većini terorističkih napada RAF-a između 1977. i 1982. Gotovo svugdje je ostavio otiske prstiju. 1985. je kao višestruki ubojica osuđen na peterostruku doživotnu robiju. Njegovi zahtjevi za pomilovanjem od 2000. godine bili su važna politička tema.

Tjeralica za teroristima RAF-a iz 1980.

Tjeralica za teroristima RAF-a iz 1980.

Za njega kao hladnokrvnog ubojicu zanimali su se i umjetnici i mediji. Ugledni novinar Günter Gaus snimio je s njim 2001. u zatvoru televizijski intervju koji je izazvao veliku pozornost i ocijenjen kao "jedan od najznačajnijih u povijesti njemačke televizije". Upitan o osjećaju krivice Klar je odgovorio: "U onom političkom prostoru, s obzirom na pozadinu naše borbe, to nisu pojmovi o kojima se može govoriti."

Rasprava o pomilovanju

Ali, malo kasnije je u zahtjevu za pomilovanjem upućenom predsjedniku Johannesu Rauu, napisao da on, što je po sebi razumljivo, mora priznati krivicu. Da razumije osjećaje žrtava i "žali zbog patnje tih ljudi". Klar je ostao u zatvoru, iako je već bio dobio ponudu da radi kao praktikant u Berliner Ensambleu kao tehničar. To mu je ponudio intendant Claus Peymann.

Klarovi pokušaji da izađe na slobodu eskalirali su 2007. Dok su se bivši ministar unutarnjih poslova Gerhard Baum i filmski redatelj Volker Schlöndorff zauzimali za amnestiju, Schleyerova udovica Waltrude i više vodećih političara iz raznih stranaka su bili protiv.

Argumentirali su da Klar ne pokazuje nikakve znakove žaljenja koji bi opravdali da mu se izađe u susret. I savezni predsjednik Horst Köhler je odbio njegov zahtjev za amnestijom nakon što je s njim razgovarao osobno.

Zakletva šutnje RAF-a

2009. je Viši zemaljski sud u Stuttgartu odlučio da se Klara pusti. Nakon toga je kopilot otetog zrakoplova "Landshut" vratio Savezni križ za zasluge tvrdeći da bi puštanje Klara bilo izrugivanje žrtvama.

Peter Jürgen Boock

Peter Jürgen Boock priča očito bajke o RAF-u

Do danas postoji jak otpor protiv puštanja Klara. Osobito zbog šutnje bivših terorista o sudionicima u napadima i izravnim izvršiteljima napada. To nije zanimalo samo sudove nego i obitelji žrtava. Njih je dugo zanimalo prije svega kažnjavanje zločinaca, ali u međuvremenu žele samo istinu.

Peter Jürgen Boock i njegove taktičke istine

Kako su se stvari odvijale nejasno je, posebno nakon čestih nastupa bivšeg terorista Petera Jürgena Boocka u televizijskim emisijama. Ovaj 66-godišnjak je sudjelovao i u ubojstvu Hansa Martina Schleyera, i u ubojstvu bankara Jürgena Pontoa. Već prije uhićenja 1981. razišao se s RAF-om, a do 1998. je bio u zatvoru. Tvrdio je da je bio "sitni igrač" u RAF-u a izjave drugih bivših terorista ne opovrgavaju njegove tvrdnje.

Boock je stvarao dojam da žali zbog terorizma. Ali, bivši glavni državni odvjetnik Kurt Rebmann ustvrdio je da su njegove izjave istražiteljima čisto taktiziranje. 1992. je Boock priznao sudjelovanje u otmici Schleyera te da je on pucao na Schelyerovu pratnju. Zbog kasnijih drukčijih izjava dobio je nadimak "Karl May RAF-a".

Odnos bivših terorista prema vlastitoj krivici zanima i psihologe. Psihoterapeutica Angelika Holderberg jako sumnja u izjave bivših terorista koji govore da im je žao.

Preporuka uredništva