1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Bitka za Verdun: sjećanje na rat u ratu

Bitka za Verdun je postala sinonimom jedinstvene vrste ratovanja. Njemačka kancelarka Merkel i francuski predsjednik Hollande ove nedjelje podsjećaju na 100. godišnjicu tog besmislenog pokolja koji je trajao 300 dana.

Bitka za Verdun je postala sinonimom jedinstvene vrste ratovanja. Njemačka kancelarka Merkel i francuski predsjednik Hollande ove nedjelje podsjećaju na 100. godišnjicu tog besmislenog pokolja bez pobjednika koji je trajao 300 dana.

Rano je jutro, počinje paljba artiljerije. Iz stotina cijevi svih kalibara pucaju Nijemci. Beskonačnih devet sati. Takvo što svijet još nije doživio. Još 200 kilometara udaljeno ih se može čuti, topove iz Verduna. "Čelično nevrijeme", tako je taj užas nazvao pisac Ernst Jünger. 21. veljače 1916., početak njemačke "Operacije sud", nije normalan ratni dan. Već godinu i pol dana se u tom trenutku ratuje na Starom kontinentu, ali tek bitka za Verdun postaje simbol za Prvi svjetski rat.

Samo u Verdunu je poginulo 162.000 Francuza i 143.000 Nijemaca. 500 mrtvih dnevno na njemačkoj strani, na francuskoj još više. Pali borci su tu, u klasičnom vojnom smislu, samo rijetki. Vojnici su zbog sile oružja koje se koristilo u Prvom svjetskom ratu razneseni, rastrgani, pretvoreni u prah. O smislu njemačke ofenzive se i danas još nagađa. Jedno objašnjenje daje Erich von Falkenhayn, tadašnji njemački vrhovni zapovjednik. Verdun je bio "pumpa za krv", kazao je on, pumpa koja je trebala uzrokovati krvarenje Francuza.

Zašto Verdun?

Francois Hollande i Angela Merkel - podsjećanje na prošlost

Francois Hollande i Angela Merkel - podsjećanje na prošlost

Debata oko toga zašto se vodila bitka upravo u tom brdovitom području uzduž rijeke Meuse do danas nije okončana. Vojni stručnjaci i povjesničari su se velikim dijelom usuglasili oko toga da Verdun prilikom osvajanja Nijemaca nije bio pogodna početna točka za napredovanja u smjeru Pariza koji se nalazi oko 250 kilometara udaljeno. Doista, general Erich von Falkenhayn kod Verduna nije htio postići vojni iskorak ili sveobuhvatnu bitku. Htio je da Francuzi doslovno iskrvare.

Cinična kalkulacija, jer za Francuze je Verdun značio više od pukog vojno-strateškog čvorišta. Taj grad u Loreni (ili: Lotaringija, njem. Lothringen, franc. Lorraine) je bio "simbol za njemačko-francusku suprotnost", pojašnjava povjesničar Herfried Münkler. Tu je Karolinško carstvo u 9. stoljeću prvo podijeljeno na tri dijela, prije nego što je krajem Srednjeg vijeka nastalo Zapadno i Istočno Franačko carstvo. Mjesto s velikim psihološkim značenjem za Francuze. Verdun ni pod koju cijenu nije smio pasti u ruke neprijatelja.

Veliki pokolj bez osvajanja teritorija

No, Philippe Petain, branitelj Verduna, proniknuo je von Falkenhaynove namjere. Francuski general je na njemačke krvave namjere odgovorio spretnom taktikom. On je doslovno upleo čitavu naciju u bitku na istoku Francuske. Više od 70 posto francuskih vojnika je poslano na najmanje osam do deset dana u rovove pred Verdun. Tim rotacijskim principom je Petain uspio napraviti psihološki potez s posljedicama: gotovo svaka obitelj u Francuskoj je imala veze s Verdunom. Prije svega između veljače i lipnja 1916. su se tu koncentrirali znatni dijelovi francuske vojske.

Vojničko groblje Douaumont kod Verduna

Vojničko groblje Douaumont kod Verduna

Topnička snaga tog rata i u pogledu unazad je još uvijek nepojmljiva. Na manje od 30 četvornih kilometara je ispaljeno oko deset milijuna metaka s ukupnom težinom od 1,35 milijuna tona, kako su izračunali vojni stručnjaci. Zbog neopisive buke su mnogi oglušili. Patnje vojnika je povećao i također neopisivi smrad. Verdun je bio ekstremno komprimirano nasilje na najužem prostoru. Dugoročni ožiljci jedne bitke materijalom i ljudstvom koja ni u jednom trenutku nijednoj od dvije vojske nije donijela više od četiri kilometra osvojenog teritorija.

U srpnju 1916., nakon neuspjeha manjih njemačkih ofenziva, general von Falkenhayn je naredio "striktnu defenzivu". Tada su odavno već njemačke trupe bile potrebne na drugim frontama. U listopadu te godine su Francuzi napredovali i do prosinca osvojili nazad gotovo sva izgubljena područja. Taj tobožnji francuski uspjeh je u stvarnosti bio vojni pat po cijenu ljudske katastrofe bez premca i početak jednog kulta spomena koji traje do danas.

Kosturnica u Douaumontu

Među nebrojenim spomenicima za 300 kobnih dana bitke za Verdun, nijedan nije tako potresan kao onaj u Douaumontu. Tu, pred najjačom i najsjevernijom utvrdom Verduna, 1927. godine je otvoreno "kosturnica". U glavnom tornju te nadzemne masovne grobnice leže posmrtni ostaci oko 130.000 francuskih i njemačkih vojnika - nepoznatih. Danas se još uvijek dogodi da se slučajni pronalasci kostiju iz vrtova, njiva ili šuma donose u tu kosturnicu.

Za Francusku i Francuze je katastrofa u Verdunu gurnuta u drugi plan pred osjećajem pobjede. Defenzivne pobjede pod Petainovim motom: "On ne passe pas!" - Oni neće proći! Naprotiv tomu, za Nijemce Verdun ostaje sinonim za apsolutnu besmislenost.

Preporuka uredništva