Bitka za unosne poslove u Iraku
8. siječnja 2004Oglas
Volumen natjecaja koji je raspisan za projekte obnove Iraka trenutno je 5 milijardi dolara a ukupno je americki kongres na raspolaganje stavio 18 milijardi i 600 milijuna dolara. U ovoj rundi traže se realizatori i voditelji projekta u sektorima vodo i elektroopskrbe, sigurnosti, pravosuda, transporta, komunikacije, tu je nekoliko vecih gradevinskih poduhvata i projekata u zdravstvu. Službeni Washington i dalje nacelno ustraje u nakani da se za ove poslove natjecu samo trvrtke onih zemalja koji su sudjelovali ili barem podupirali vojnu akciju u Iraku iako se navedena lista od 63 zemalja, receno je iz nadležnog ureda u Washingtonu, može i proširiti. Obzirom da na njoj nema ni Njemacke ni Francuske ili Rusije - zemalja sa kojima je Irak i inace imao opsežne poslovne veze ali i kojima je ostao dužan milijarde dolara - to bi moglo znaciti, iako nije receno, da bi i opraštanje dugova moglo promijeniti odluku o suspenziji.
No dok je u središtu pažne ova medunarodna raspodjela podobnima, podobni se biraju i medu americkim tvrtkama: bez pravog natjecaja vec je dodijeljen jedan posao u iznosu od milijardu i 800 milijuna dolara americkim tvrtkama Bechtel i Parsons ua gradnju cesta, opskrbu vodom i strujom i za gradnju škola. Pri tome valja podsjetiti kako je Bechtel znacajno financijski pomogao predizbornu kampanju predsjednika Busha a dva direktora te tvrtke sjede u savjetodavnim odborima Bijele Kuce i Pentagona. Tvrtka Parsons je pak u rujnu zaposlila - naravno na primjerenim položajima - dva bivša visoka dužnosnika americkog ministarstva za energiju. No dok se možda može raspravljati, da li je Washington slobodan raspolagati novcem koje sam dodjeljuje, valja podsjetiti da su u prijelazu u Novu Godinu Ujedinjeni Narodi, a ne Washington, uplatili privremenoj upravi Iraka svotu od 2 milijarde i 600 milijuna dolara kao posljednju tranšu programa "Nafta za hranu" u kojem je samo 2003. uplaceno ukupno 5 milijardi i 600 milijuna. Njemacki ministar gospodarstva Clement je još ove nedjelje upozorio da ce najkasnije kada Irakom bude upravljala suverena vlada opet zaživjeti bogati poslovni odnosi Iraka i Njemacke i kako je dakako i ekonomski opravdano ako je na primjer Siemens vec radio elektranu ili sustav za distribuciju elektricne energije da ista tvrtka i obnavlja ta postrojenja. No Jochen Müncker iz Njemacke provredne komore ukazuje da je cijela ta rasprava u dobroj mjeri predstava: Doduše ce možda 'podobne' tvrtke i sjediti na slavini sa novcem, ali to još ne znaci ništa:
"Ako se pogleda i sam Bechtel, on 90% novca koje je dobio za odredeni posao daje dalje. To znaci da pravi komad kolaca dobivaju izvodaci koje je zaposlio glavni izvodac. I zato su ti pod-projekti zapravo najzanimljiviji dio posla."
No dok je u središtu pažne ova medunarodna raspodjela podobnima, podobni se biraju i medu americkim tvrtkama: bez pravog natjecaja vec je dodijeljen jedan posao u iznosu od milijardu i 800 milijuna dolara americkim tvrtkama Bechtel i Parsons ua gradnju cesta, opskrbu vodom i strujom i za gradnju škola. Pri tome valja podsjetiti kako je Bechtel znacajno financijski pomogao predizbornu kampanju predsjednika Busha a dva direktora te tvrtke sjede u savjetodavnim odborima Bijele Kuce i Pentagona. Tvrtka Parsons je pak u rujnu zaposlila - naravno na primjerenim položajima - dva bivša visoka dužnosnika americkog ministarstva za energiju. No dok se možda može raspravljati, da li je Washington slobodan raspolagati novcem koje sam dodjeljuje, valja podsjetiti da su u prijelazu u Novu Godinu Ujedinjeni Narodi, a ne Washington, uplatili privremenoj upravi Iraka svotu od 2 milijarde i 600 milijuna dolara kao posljednju tranšu programa "Nafta za hranu" u kojem je samo 2003. uplaceno ukupno 5 milijardi i 600 milijuna. Njemacki ministar gospodarstva Clement je još ove nedjelje upozorio da ce najkasnije kada Irakom bude upravljala suverena vlada opet zaživjeti bogati poslovni odnosi Iraka i Njemacke i kako je dakako i ekonomski opravdano ako je na primjer Siemens vec radio elektranu ili sustav za distribuciju elektricne energije da ista tvrtka i obnavlja ta postrojenja. No Jochen Müncker iz Njemacke provredne komore ukazuje da je cijela ta rasprava u dobroj mjeri predstava: Doduše ce možda 'podobne' tvrtke i sjediti na slavini sa novcem, ali to još ne znaci ništa:
"Ako se pogleda i sam Bechtel, on 90% novca koje je dobio za odredeni posao daje dalje. To znaci da pravi komad kolaca dobivaju izvodaci koje je zaposlio glavni izvodac. I zato su ti pod-projekti zapravo najzanimljiviji dio posla."
Oglas