1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Biskupska sinoda: promjene, ali ne i revolucija

Zaključni dokument Biskupske sinode želi ohrabriti ljude za život u zajednici. Vrata koja su do sada bila zatvorena za razvedene i ponovo vjenčane sada su odškrinuta. To je barem nešto, smatra Christoph Strack.

Kakvo priopćenje za javnost! U njemu se ispričavaju važni katolički biskupi. Crkva je pretvrdim i nemilosrdnim stajalištima uvijek iznova ljudima donosila patnju - "nevjenčanim majkama i vanbračnoj djeci, ljudima u predbračnim i vanbračnim zajednicama, ljudima homoseksualne orijentacije te razvedenima i ponovo vjenčanima. Svi biskupi naše Crkve mole te ljude za oprost."

Omalovažavanje drugačijeg načina života

Te riječi podsjećaju na načelno pogrešan razvoj u Crkvi. U nastojanju da se cijene brak i obitelj, prešlo se na moralno omalovažavanje drugačijih načina života. Osim braka i celibata sve drugo je smatrano manje vrijednim. A sada dolazi molba za oprost.

No ti zanimljivi reci ne nalaze se u zaključnoj izjavi rimske Biskupske sinode o braku i obitelji. Oni su stajali "samo" u nacrtu koji je pripremila njemačka sekcija. Konzervativniji i reformski orijentirani biskupi, kardinal Gerhard Ludwig Müller kao glavni čuvar svetog učenja nakon Pape isto kao i kardinali Walter Kasper i Reinhard Marx očitovali su se jednoglasno. Barem nešto.

Strack Christoph

Christoph Strack

Njihova sposobnost za postizanje kompromisa pokazuje da teolozi s njemačkog govornog područja još uvijek spadaju u vodeću struju unutar Katoličke crkve. No njihove izjave o homoseksualcima drugima su išle predaleko. U prvom redu Afrikancima. Pa i onom afričkom kardinalu koji je na vijećanju izjednačio "zapadnu ideologiju o homoseksualnosti" s islamističkim fanatizmom.

Ovaj spor jasno pokazuje razlike u mišljenjima u Katoličkoj crkvi. Papa Franjo je skoro dvije godine pripremao biskupe i vjernike iz cijelog svijeta na ovu sinodu koja je očekivana s napetošću. Taj Papa iz daljine, koji milosrđe sve više koristi kao središnji pojam u svojim govorima i prilazi ljudima na rubu društva.

Za njega se isključivo radi o svim nevoljama koje pogađaju obitelji širom svijeta. Na primjer, bijeg i progon, siromaštvo ili poteškoće u pronalaženju posla. Za srednju Europu to skoro uopće više nije tema. No u Aziji, Africi i Latinskoj Americi te su nevolje često svakodnevica.

Nijedna riječ o homoseksualnosti

Sa stajališta mnogih zapadnih zemalja ova je Sinoda trebala poduzeti hrabrije korake u smjeru novog vrednovanja seksualnosti. No to je bio preveliki zahtjev. Homoseksualnost kao tema gotovo se uopće ne spominje u završnom tekstu.

No zato u oči upada nešto drugo: tema razvedenih vjernika koji su sklopili novi brak. Oni su do sada bili isključeni od primanja sakramenata. To pitanje se izričito ne spominje. Ali umjesto striktnog i nemilosrdnog odbijanja tu se sada uvijek iznova spominje savjest. Tu se radi o "logici integracije" kao ključu dušebrižničkog djelovanja. Dakle, nije riječ više o crkvenopravnom razjašnjavanju. Davno je to bilo da je jedno tako važno crkveno tijelo kod takvih vrućih tema govorilo o "savjesti".

Ova Sinoda je protekla između čuvara koji su željeli zabetonirati pozicije iz ranijih desetljeća i reformista. Vrata koja su do sada bila zatvorena, sada su odškrinuta. Ali ovaj sastanak se ne može nazvati revolucionarnim. No Katolička crkva se ipak pokreće. Mada se to događa sporo, presporo. Ali Sinoda ovoga Papu barem ne ostavlja potpuno usamljenog.

Preporuka uredništva