Bio-plinom protiv siromaštva i promjene klime

Na Sveučilištu Hohenheim u Stuttgartu je središte istraživanja korištenja prirodnog - takozvanog bio-plina u Njemačkoj. Tamo se nalazi najsuvremeniji laboratorij za ispitivanje svojstava bio-plina, a trenutno se tamo postavlja postrojenje za istraživanje bio-plina kojeg se može koristiti u poljoprivredi. Voditelj tog projekta je Dr. Hans Oechsner, koji objašnjava:

"Bio-plin nastaje raspadanjem mikroba, a u tom procesu sudjeluju bakterije metana. Radi se o prastarim organizmima koji su postojali na zemlji prije pojave kisika u atmosferi i zbog toga ti mikrobi nisu mogli koristiti kisik za proces razgradnje, već su morali koristiti drugačije procese raspadanja. Te procese mikroorganizama koristimo za proizvodnju bio-plina. Metan je glavni sastojak bio -plina, a to je plin koji može gorjeti, a u njemu nema ugljičnog dioksida i ostalih plinova."

Te se mikroorganizme zapravo koristi već tisućljećima - od kada ljudi poznaju proizvodnju vina ili kiselog kupusa. Bio-plin se u Njemačkoj dobiva od raznih sirovina - iz gnojnica, otpadnog mulja iz sustava za pročišćavanje vode, biološkog otpada i biljaka. Na područjima gdje je razvijeno stočarstvo postoji i problem odlaganja životinjskog izmeta.

Pohranjivanje bio-plina u energetske mreže

Bio-plin nastaje u jednom nepropusnom spremniku - fermenteru - kojeg se zagrijava na temperaturu od 35-do 50 stupnjeva. Ta je temperatura optimalna za izazivanje procesa vrenja najmanjih mikroorganizama. Ti se otpaci mogu na mnogo načina koristiti za gnojenje poljoprivrednih površina. Budući da takvi spremnici zauzimaju puno prostora, a proizvodnja bio-plina ne može se vrštiti na svim mjestima gdje se takav plin koristi, u Njemačkoj se planira pohranjivanje bio-plina u energetske mreže. Hans Oechsner naglašava:

"Bio-plin ili taj udio metana u bio-plinu vrlo je sličan zemnom plinu. Bio-plin se danas najviše koristi u plinskim termoelektranama, pri čemu u procesu sagorijevanja nastaje mehanička energija - slično kao u automobilu, a razvijanje topline je popratna pojava tog procesa. Tu se toplinu koristi kako bi se zagrijavao fermenter, no tu se toplinu može koristiti i u stambenim zgradama i u industrijskim pogonima. Glavni proizvod tog procesa je struja, koju se može pohranjivati u električnu mrežu putem koje može stajati svima na raspolaganju."

Kada se plin pročisti on se može pohraniti izravno u mrežu zemnog plina i koristiti umjesto njega. Industrijske zemlje sklone su tome da sade biljke koje vrlo brzo rastu i od kojih se može dobivati energija za proizvodnju bio-plina. U zemljama u kojima nema plinskih ni električnih mreža najviše smisla ima decentralizirano korištenje bio-plina u ruralnim područjima.

Kineski koncept korištenju bio-plina

Profesor Hienz-Peter Mang radi na kineskoj Akademiji za agrarni inžinjering kao savjetnik za bioenergiju. U Kini već djeluje 18 milijuna postrojenja za korištenje bio-plina, a u Njemačkoj svega 3000 koje za proizvodnju tog plina koriste životinjski izmet.

Na seoskim gospodarstvima to znači i uštede u izgradnji kanalizacije za otpadne vode.

Bio-plin se prije svega koristi za kuhanje, čime se spriječava ispuštanje velikih količina uglijčnog dioksida, a znatne su uštede i u potrošnji drva i ugljena. Budući da na svijetu gladuje preko 800 milijuna ljudi, Kina je njemački zakon o obnovljivim energijama poboljšala i proširila jer želi spriječiti da sađenje biljka koje su pogodne za dobivanje energije potisne proizvodnju živežnih namirnica.

"Kako bi se spriječila konkurencija u korištenju tla treba pravovremeno reagirati. U prosincu prošle godine objavljene su prve pravne smjernice, a u travnju je potvrđeno kako se ne dopušta nikakva konkurencija. Istodobno se potiče i višekratno korištenja tla, zaštita od odronjavanja, kao i pošumljavanje."

Kina se već dugo vremena bori s problemom pošumljavanja zbog velike potrošnje drva za loženje. Za razliku od Njemačke, Kina preferira koncept cjelovitosti, odnosno proizvodnju bio-plina tamo gdje se on i najviše koristi i zbog toga radi na programima razvoja sela kao jedne cjeline, kaže profesor Mang:

"To se u Kini naziva "ekološka obnova sela", a pri tome se ne radi samo o bio-plinu, jer samo njime se ne mogu riješiti sve potrebe neke obitelji. Postrojenje za proizvodnju bio-plina mora sadržavati i ostale suvremene aspekte - to znači treba biti povezano s boljim sanitarnim sustavom, boljim načinom držanja stoke, kao i poboljšanim poljoprivrednim sustavom korištenja koncepta obnove i uljepšavanja sela."

Biti će zanimljivo promatrati što će se događati u Africi u tom pogledu - hoće li prevladati kineski ili europski koncept postrojenja za proizvodnju bio-plina. U Africi bi bio-plin u ruralnim pdručjima mogao za mnoge značiti izlaz iz siromaštva i put u bolji život, budući da se uz pomoć bio-plina mogu pokretati i pumpe za crpljenje vode iz bunara.