1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Bilanca ujedinjenja Njemačke

Za razvoj istočnog dijela Njemačke se potrošilo na milijarde eura. Dan ujedinjenja koji se obilježava 3. listopada je dobra prilika za svođenje bilanci do sada postignutoga. Koliko su čvrsto srasli istok i zapad?

22 godine nakon ujedinjenja jaz između istoka i zapada zemlje ponovno se povećao. Bruto domaći proizvod u tzv. novim, istočnim saveznim pokrajinama je pao za dva posto na 71 posto u odnosu na zapadnonjemačku razinu. A perspektive za budućnost na istoku zemlje su loše. Mladi odlaze, nove stručne radne snage nedostaje na tržištu rada. Ali i na zapadu zemlje se cijele regije bore s posljedicama strukturnih promjena, primjerice u Rurskoj oblasti. Već odavno mnogi traže nova pravila za raspodjelu subvencija. Nakon euforije nakon ujedinjenja, nastupila je gruba realnost svakodnevice.

23. kolovoz 1989. - dan kada je pisana povijesti

Erich Honecker

Honeckerovo predviđanje se nije ispunilo

Griješiti je ljudski - to je 1989. na za njega osobno vrlo tragičan način morao iskusiti i Erich Honecker. Istočnonjemački šef države i vlade se u siječnju te godine usudio dati prognozu, koja se već deset mjeseci kasnije pokazala kao njegova najveća zabluda. Honecker je tada rekao da će Berlinski zid postojati i za 50 i 100 godina, ukoliko se ne uklone razlozi za njegovo postojanje. A glavni razlog je za Honeckera bio kapitalizam, koji, eto, postoji i danas, nakon pada Zida.

Sigurno je ponovno organiziranje zemlje koja je bila razdvojena gotovo 41 godinu bio uspjeh bez premca. Pritom su se činile greške, a i još uvijek se čine. Ipak je bilanca u konačnici pohvalna. Najvažnije je u procesu ujedinjenja bilo to što su se ljudi u Istočnoj Njemačkoj sami digli protiv potlačivanja i odlučili za slobodu i ujedinjenje. Uvjet za to je bila odluka tadašnje DDR-ove parlamentarne skupštine od 23. kolovoza 1990. o "pristupu DDR-a području na kojem je na snazi Ustav Savezne Republike Njemačke u skladu sa člankom 23 Ustava". Tako nespektakularno i birokratski može zvučati povijest.

Dan ujedinjenja Njemačke 3. listopada 1990. je bio i emocionalni vrhunac tih nevjerojatnih promjena. U posljednjoj godini svoga postojanja je DDR po prvi put doista postao jedna, kako je to stajalo u njegovom nazivu, Njemačka Demokratska Republika.

Na tisuće ljudi se u noći između 9. i 10. studenoga okupilo kod Berlinskog zida

Na tisuće ljudi se u noći između 9. i 10. studenoga 1989. okupilo kod Berlinskog zida

Rasprodaja DDR-a

Politički, geografski i društveno trebalo je - kako je to kazao bivši njemački kancelar Willi Brandt - srasti ono što i pripada jedno drugom. Isprva na gospodarskom polju ništa nije funkcioniralo. Industrija na istoku nije bila konkurentna. Bilo je previše zaposlenih, a produktivnost nedovoljna, a ni istočni proizvodi nisu mogli konkurirati onima na zapadu. U nekoliko godina je prodano oko 14.000 državnih poduzeća. Stari DDR je bio takoreći na rasprodaji. Uz pomoć takozvanog "Pakta solidarnosti", gigantskog programa za poticaje za istok zemlje, između 1990. i 2010. je u nekadašnji DDR uloženo oko 1,4 bilijuna eura. Oko dvije trećine tog novca su utrošene i troše se na socijalna davanja. Taj povijesni ugovor važi do 2019. godine. A do tada se pomoć zapada istoku postupno smanjuje.  

Na Pakt solidarnosti se na zapadu u doba ujedinjenja gledalo kao na nešto samo po sebi razumljivo, no u međuvremenu ima sve više kritičara. Jer, već odavno i pojedine regije na zapadu Njemačke boluju od sličnih simptoma kao i istočne savezne pokrajine: nestajanje industrije, visoka nezaposlenost, odlazak mladih ljudi, komunalna zaduženja... To je prije svega slučaj u Rurskoj oblasti.

Hans-Dietrich Genscher. Hannelore Kohl, Helmut Kohl i Richard von Weizsäcker

U Berlinu 3. listopada 1990. godine: tadašnji ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher. kancelarova supruga Hannelore Kohl, tadašnji kancelar Helmut Kohl i tadašnji njemački predsjednik Richard von Weizsäcker

Istok na Zapadu

Mnogi gradonačelnici sa zapada zemlje ne žele dizati kredite da bi mogli uplaćivati u Pakt solidarnosti. Jer i njihove općine su prezadužene. Sve glasnije se bune i građani sa zapadna Njemačke, u čijim gradovima se proteklih godina zbog nedostatka novca zatvaraju knjižnice, bazeni ili savjetovališta.

Ono što je sigurno 22 godine nakon ujedinjenja: sindrom pomagača je oslabio na zapadu, uloga istočne Njemačke kao žrtve se kritički promatra - i to pretežito diferencirano. Mnogim regijama u istočnonjemačkim pokrajinama Saskoj i Tirinškoj više nije potrebno subvencioniranje. Pakt solidarnosti u sadašnjem obliku će biti velika tema u javnosti nakon parlamentarnih izbora 2013. godine. A na koncu bi iz te rasprave mogao čak proizići jedan svenjemački Pakt solidarnosti.

Preporuka uredništva