1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Bezvizni režim Šengenskog prostora na kušnji

Europska Unija iznova, zbog velikog broja potražitelja azila iz Srbije i Makedonije, preispituje svoje stavove glede bezviznog režima za neke zemlje. No stručnjaci kažu da je problem leži u samim zemljama Schengena.

ARCHIV - Das Ortsausgangsschild von Schengen (Archivfoto vom 06.07.2005). Der luxemburgische Ort ist zum Synonym für ein Europa ohne Grenzkontrollen geworden. Dort unterzeichneten 1985 die Regierungschefs von Deutschland, Frankreich und den Benelux-Staaten ein Abkommen, das Wartezeiten vor Schlagbäumen zwischen den EU-Mitgliedsstaaten verhindern sollte. Im Laufe der Jahre kamen immer mehr Länder zum Schengen-Raum hinzu. Foto: Becker&Bredel +++(c) dpa - Report+++

Symbolbild Ortsausgangsschild von Schengen

Prijedlog bavarskog ministra unutarnjih poslova i predsjedavajućeg Odborom za unutarnja pitanja Bundestaga Joachima Herrmanna o razmatranju privremenog ukidanja bezviznog režima za građane Srbije ima svoju težinu, ali je važno naglasiti i to da Njemačka, kao niti bilo koja druga zemlje Šengenskog prostora, ne može unilateralno uvoditi vize. U Europskoj Uniji vizna politika se provodi se na višoj razini, a u konkretnom slučaju bila bi potrebna dugačka procedura:

„I pitanje je da li bi bila uspješna. Ona bi obuhvatila Europsku komisiju koja prvo mora izići s prijedlogom za ponovno uvođenje viznog režima za Srbiju i Makedoniju. Zatim je potrebna i većina u Europskom parlamentu, koji slovi za 'dobrog prijatelja' bezviznog režima, a i zemlje članice bi trebale glasati. U ovom trenutku ne postoje indikacije da bi itko želi ovakvu inicijativu u Bruxellesu”, ocjenjuje za Deutsche Welle direktorica programa “Bijela Šengenska lista” pri Europskoj inicijativi za stabilnost, Alexandra Stieglmeier.

Kako zaustaviti , a ne diskriminirati potencijalne azilante?

Europska komisija je u svibnju prošle godine izišla s prijedlogom po kojem zemlje članice mogu suspendirati bezvizni režim u određenim slučajevima, između ostalog i u slučaju velikog priliva potražitelja političkog azila. Ovaj prijedlog je, kako kaže Stieglmeier, “zakočen” zbog neslaganja zemalja članica i Europskog parlamenta. Usvajanje tzv. “klauzule o suspenziji”, do čega će doći prije ili kasnije, omogućilo bi privremeno uvođenje viznog režima, ali samo u slučaju da se broj potražitelja azila iz Srbije ili Makedonije poveća u budućnosti. To je, međutim, upitno.

“Za sada broj potražitelja azila ima tendenciju opadanja. To bi moglo ići i brže, ali svakako ide prema dolje, a ne prema gore”, navodi Stieglmeier.

Srbija se poslije uvođenja bezviznog režima našla pored Afganistana, Pakistana, Rusije i Iraka među vodećim zemljama po broju potražitelja azila u EU. Taj broj se sa 17.700 u 2010. smanjio na 14.000 prošle godine. Iako iz EU dolaze pozivi na veći angažman domaćih vlasti, u Europskoj inicijativi za stabilnost kažu da su i zemlje članice svjesne da Srbija i Makedonija malo toga mogu uraditi:

“U pitanju su uglavnom Romi koji u EU dolaze kako bi tražili azil i nije realno očekivati da ih Srbija i Makedonija zaustavljaju na svojim granicama jer bi u pitanju bila etnička diskriminacija”, objašnjava Stieglmeier.

Azilom do “prezimljavanja” u Njemačkoj

Šengenska viza

Uvođenje viza ili rješavanje problema azilanata

Upravo su jesenji mjeseci oni koji su se i do sada pokazali kao “okidači” za veći priliv zahtjeva za azil, jer je za mnoge siromašne to najbolji način da, dok se odlučuje o njihovom zahtjevu, provedu zimu u nekom od prihvatnih centara u zemljama EU, uz osigurani smještaj, hranu i zdravstvenu zaštitu. Ono što bi, kako smatra Stieglmeier, trebalo biti učinjeno je da same zemlje članice vremenski smanje procedure za procjenu zahtjeva za azil, koje negdje traju više mjeseci. Austrija, u kojoj se na odgovor o zahtjev za azil čeka samo tjedan dana nikada nije imala problema s tzv. lažnim azilantima. Belgija, Luksemburg i Švicarska već rade na skraćivanju svoje procedure.

“Bilo bi pametno da to uradi i Njemačka, a to je ono što je ministar iz Bavarske i predložio. Možda je predloženih 48 sati prekratko, ali pet dana je realniji okvir. Tada opcija 'prezimljavanja u Njemačkoj' ne bi postojala i ljudi bi prestali to činiti”, zaključuje Stieglmeier. No pritom se često zaboravlja teška socijalna i materijalni položaj stanovništva koje "prezimljavanjem" na Zapadu pokušava barem djelomično ublažiti svoj katastrofalni položaj. Za to su najviše krive zemlje iz kojih podnositelji azila dolaze.

U ovogodišnjem izvještaju Eurostata navodi se da u zemljama EU boravi oko 20 milijuna državljana iz trećih zemalja što je oko 4 posto ukupnog stanovništva. Istodobno, izvještaj pokazuje da usprkos zahtjevima nekoliko zemalja da se zbog povećanog priliva stranaca ponovo uvedu pogranične kontrole unutar Šengenskog prostora, uvjerljiva većina Europljana (67 posto) ne bi prihvatila ovakvu mjeru, dok 42 posto smatra da strancima treba olakšati naseljavanje u EU kako bi se popravili loši demografski trendovi.