1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Bez osobitih dojmova i uz mali skandal

Četrnaesti po redu Dani hrvatskoga filma nisu bili ni po čemu rekordni ili upečatljivi, osim možda po skandalčiću koji je obilježio početak manifestacije, odnosno ostavci izbornika dokumentarne konkurencije. Na programu je bilo šezdesetak filmova u uobičajenim kategorijama - igrani, dokumentarni, animirani, namjenski i eksperimentalni film.

I kritika i publika složili su se – 14. Dani hrvatskog filma bili su opako prosječni, i upravo je zato bez laureata ostala kategorija nagrade hrvatskih filmskih kritičara Oktavijan za igrani film. Svi prikazani radovi u toj konkurenciji dobili su, naime, preniske prosječne ocjene. U ostalim kategorijama kritičari su ipak uspjeli dodijeliti nagrade, pa je tako za dokumentarac nagrađeno čak dva autora – legendarni performer Tomislav Gotovac pod pseudonimom Antonio Lauer redatelj je filma posvećenog velikom pariškom orguljašu i skladatelju Cesaru Francku, a Gotovac se u tom radu bavi i velikim njemačkim umjetnikom Wolfom Vostellom koji je 50-ih godina XX. stoljeća radio «Decolages». U istoj je kategoriji Oktavijan dodijeljen i Saši Banu koji se predstavio filmom „Park“ – malom studijom provođenja slobodnog vremena u gradskom parku. Najbolji animirani film prema mišljenju kritičara je „Duplex“ Gorana Trbuljaka, Oktavijanom za eksperimentalni film ovjenčana je redateljica Vlasta Žanić, najbolji glazbeni spot je onaj Ede Majke „Pržiii“, a u kategoriji namjenskog filma slavio je redatelj Dalibor Matanić. Zanimljivo je da je službeni festivalski žiri u kojem su sjedili Želimir Žilnik, Vlatka Vorkapić i Tomislav Kurelec imao posve drugačije mišljenje. Tako je Veliku nagradu festivala za najbolji film osvojila mlada dokumentaristica Dana Budisavljević koja se u radu „Sve 5!“ bavi sudbinom hrvatske porno glumice koja se vraća u domovinu, njezinom potresnim susretima s obitelji u malom dalmatinskom mjestu, te teškim životnim putom kroz prostituciju i pornografiju. Producent tog filma – kuća Factum - četvrti je put proglašen najboljim, a nagradu za najbolju režiju dobio je Darko Bakliža za animirani film "Spoj" – da pobrojimo samo neke kategorije.

Slabašni dojam koji ovogodišnja smotra hrvatskog kratkog i srednjeg metra ostavlja, dodatno je narušen posve nepotrebnom aferom koja je obilježila početak festivala, a provlačila se kroz kuloarske razgovore i ostalih festivalskih dana. Ovogodišnji selektor dokumentarnog filma mladi redatelj Goran Dević, vrlo se strogim procesom izbora filmova nadovezao na svojega lanjskoga kolegu Zvonimira Jurića, te je u natjecateljski program propustio samo radove koji su u potpunosti zadovoljavali njegove kriterije. «Svi filmovi koje sam izabrao na vrlo kreativan način gledaju na stvarnost oko nas, koriste se autorskim filmskim jezikom vrlo zrelo» naglasio je Dević.

No, njegovom izboru festivalska je direkcija u skladu s pravilnikom odučila dodati i film Petra Krelje „Maratonac“ na što je Dević reagirao ostavkom koju je obznanio na sam dan početka festivala tvrdeći da o takvim odredbama ništa ne zna: «Nisam čuo za takva pravila. Mislim da je selektor imenica koja u hrvatskom književnom jeziku ima sasvim jasno objašnjenje: selektor je čovjek koji nešto bira. Dakle, ako netko bira nakon što sam ja birao, onda ja nisam selektor i ne želim posao raditi na taj način.»

Predsjednik direkcije festivala Hrvoje Hribar uz službeno obrazloženje odluke o uvrštavanju „Maratonca“ u program, ponudio je i slikovito objašnjenje: «Goran Dević je bio selektor jednog programa, njemu direkcija festivala nije dala koncesiju na upravljanje programom dokumentarnog filma, nego mu je ponudila suradnju kao selektoru.»

A zašto se direkcija uopće odlučila na svoj dodatak Devićevu izboru?

Hribar kaže: «Nema ni jednog filma starijih autora, ne postoji niti jedan film iz proizvodnje Hrvatske televizije, jednostavno taj program ne odražava cjelinu nacionalne proizvodnje. Meni je u svemu tome jedinu užasno neugodno zbog filmskog autora koji se zove Petar Krelja, koji je dobio mnogo neočekivanog i ne sasvim povoljnog publiciteta.»

Zanimalo nas je i kako sam Krelja gleda na situaciju koju je izazvao njegov „Maratonac“: «Ja sam kolateralana žrtva cijele te priče. Ja sam se, naime, nakon 5-6 godina odlučio poslati jedan svoj film, ali razlog je bio izvanredna kamera Karmela Kursara. Zaboravlja se da postoji jako puno ljudi koji su također zaslužili da budu apostrofirani i pohvaljeni. Da sam sa situacijom, doduše, bio upoznat na vrijeme – jer ja sam iz medija saznao za to što se događa – ja bih Hribaru najvjerojatnije preporučio da to ne čini» kaže Krelja.

U svakom slučaju, jasno je da se koncepcija izbora filmova našla u slijepoj ulici, direkcija nije uspjela dobiti što je htjela ostavljanjem velike odgovornosti evaluacije godišnje produkcije mladim snagama, od kojih su prije svega očekivali svježinu pristupa, no ispalo je da im je takav pristup možda ipak presvjež – odnosno primjereniji nekome od mlađih filmskih festivala koji su se posljednjih godina namnožili. Promjena sadašnje koncepcije nacionalnog natjecanja kratko i srednjemetražne filmske produkcije je neizbježna, čega je svjesna i direkcija festivala koja za 15 izdanje Dana hrvatskog filma najavljuje inovacije i u obliku i sadržaju.