Bez bolesti nema vrhunske umjetnosti?

„Odnos prema bolesti je za svakoga vrlo važan. I umjetnici to reflektiraju na isti način ali oni imaju više mogućnosti izaći s tim problemom na kraj. Kada Thomas Bernhard, na primjer, pati, on napiše jedan tekst i tako malo olakša svoju dušu, bolje nego netko tko sa svojom bolešću sjedi u krevetu i sve drži u sebi“, kaže doktor Jochen Boberg koji se zajedno s Ulrike Damm koncipirao izložbu „Bolno genijalno“ u Düsseldorfu. Ona predstavlja devet umjetnika iz različitih epoha i njihov osobni odnos prema bolestima od kojih su patili. Kod nekih umjetnika, upućuje Boberg, ne može se uopće na djelu primjetiti da su bili bolesni, na primjer kod Albrechta Dürera koji je bolovao od malarije. On je jednom naslikao jednu sliku i na njoj napisao: „Ova žuta mrlja, tu me boli“ i poslao je svom liječniku. „Tek slike koje je naslikao kada je bio smrtno bolestan dobijaju apokaliptični karakter, počinju se oštrije obračunavati sa svijetom, postaju kritičnije. Bolest kod njega mijenja pogled na svijet a da je pritom posebno ne tematizira“, objašnjava Boberg.

Bolest kao Božja kazna

Činjenica da Dürer eksplicitno ne tematizira svoju bolest u svojim djelima sigurno ima veze i s vremenom u kojem živi. U 16. stoljeću je bolest naime bila tumačena kao Božja kazna. Tko je bio bolestan, bio je izopćen iz društva. Nije, dakle, čudo da Dürer nije htio bespotrebno svoju bolest oglašavati na sva zvona. Tek nakon druge polovice 19. stoljeća počeli su umjetnici svoje bolesti otvoreno tematizirati u svojim djelima. „Genij i ludilo su građanski pojam koji je stvoren da bi se umjetnike izdiglo iz ostatka društva. Goethe je bio sigurno genijalan, ali nije bio lud, Schiller je bio mlad i divlji, ali ne lud“, objašnjava Boberg.

"Najveći dio umjetnosti je djelo psihopata"

Početkom 20. stoljeća došlo je do prave poplave publikacija koje su se bavile umjetnikom kao bolesnim genijem. U Hölderlinovim pjesmama je na primjer autor Wilhelm Lange-Eichbaum jasno iščitavao „šizofrene psihotične smetnje“, a ekspresionistički pjesnik Gottfried Benn je napisao: „Najveći dio umjetnosti je djelo psihopata“. I danas se iz bolesti umjetnika znaju često izvlačiti krivi zaključci. „Postoji jako, jako puno mogućnosti za krive interpretacije. Činjenica je da neke bolesti umjetnicima oduzimaju sposobnosti koje su prije imali; na primjer, nakon što je Matisse obolio, više nije mogao crtati, pa je prešao na tehniku kolaža, zadržavajući staru formu. On je morao promijeniti medij, ali to još uvijek ne znači da je njegova umjetnost bila stimulirana u nekom drugom pravcu“, upućuje jedan od idejnih tvoraca izložbe u Düsseldorfu, doktor Jochen Boberg. Umjetnici su, koliko god bili obdareni nekim čudesnim darom, ipak samo ljudi. A da bi netko bio genijalan, ne mora biti lud ili bolestan, zaključuje Boberg.