1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Beslan deset godina nakon talačke drame

Talačka drama u osnovnoj školi u Beslanu u rujnu 2004. godine šokirala je svijet. Žrtve još uvijek nisu doznale pravu istinu o tome tko je kriv za smrt 334 osoba, među kojima i 186 djece.

1. rujna 2004. godine jedna teroristička skupina napala je osnovnu školu u Beslanu i zatvorila oko tisuću ljudi u sportsku dvoranu. Među njima i Reginu Kusajevu i njezinu kćerku Isetu. Beslan se nalazi u Sjevernom Kavkazu, nedaleko od Čečenije.

Napad na početku školske godine

1. rujna je u školi bilo posebno mnogo ljudi, jer tada u čitavoj Rusiji počinje nova školska godina. Toga dana je i rođendan Isete Kusajeve. Devet godina je napunila kada su maskirani, teško naoružani napadači uzeli kao taoce nju, njezinu majku, kao i stotine drugih učenika s njihovim roditeljima. Iseti nadiru suze kada ponovo ulazi u sportsku dvoranu. "Još uvijek je prisutan veliki strah", priča majka Regina. "Postali smo pretjerano oprezni. Gdje god da se nađemo pažljivo promatramo sve ljude. Kada netko s velikom torbom uđe u autobus, ja bježim van."

Regina i Iseta Kusajeva

Regina i Iseta Kusajeva

Teroristi su od ruske vlade tražili neovisnost Čečenije i povlačenje svih ondje razmještenih ruskih snaga. Međutim, s Moskva o tome nije htjela ni pregovarati. Trećeg dana ruske specijalne jedinice napale su školu. Više od 330 talaca je izgubilo život, a preko 700 ih je bilo teško ranjeno. Do danas je nejasno kako je došlo da takvog krvoprolića i tko je točno ubio taoce u školi.

Ela Kesejeva, čija kćerka je bila među ranjenima, uvjerena je da su specijalne snage s tenkovima i minobacačima udarale gdje su stigle. Zato je toliko talaca izgubilo život. Sigurnosne službe to negiraju. Zajedno s drugim roditeljima Ela je osnovala grupu "Glas Beslana". Već više puta je podnosila tužbu protiv državnih službi. Ona smatra da je nužno obnoviti istragu, jer postoje indicije da i vlasti snose odgovornost za dramu koja se dogodila.

Neriješeno pitanje odgovornosti

Postoje primjerice fotografije na kojima se vide minobacači raspoređeni na zgradama oko škole. Sigurnosne službe i dan danas negiraju da su koristile tu vrstu naoružanja. Također, tijela ubijenih su s mjesta zločina uklonjena prije nego što su ih stručnjaci pregledali – to je kršenje ruskog kaznenog prava. "Državni vrh koji je počinio taj zločin, ti "državni službenici" još uvijek su na vlasti", žali se Ela Kesajeva. "Oni i dalje izvršavaju zločine. To su opasni i neuračunljivi ljudi. Ti koji otvaraju vatru na žive taoce, nisu ljudi pri pameti."

Ruske postrojbe kod škole u Beslanu 2004.

Ruske postrojbe kod škole u Beslanu 2004.

I Alan Ardihajev vjeruje da mnogi nisu morali izgubiti život, pa tako ni njegova supruga Irina. Ona je tada pratila njihovu stariju kćerku u školu. Alan je liječnik anesteziolog. Rano ujutro toga dana pozvali su ga iz bolnice da dođe na operaciju. Zato nije mogao s obitelji otići u školu. Velikim čudom njegove su dvije kćerke izvukle živu glavu. "Kada se nađeš u situaciji da ne možeš pomoći svojoj deci jer nisi pored njih…I onda još deset godina nema prave istine i objektivne istrage, to jako boli." Alan sumnja u službene verzije na temelju kojih je najveći broj talaca stradao od ručno izrađenih bombi terorista.

Što se točno dogodilo u školi u Beslanu? U Rusiji žrtve još uvijek nisu dobile odgovor na to pitanje. Zato su protiv državnog vrha članovi obitelji žrtava podnijeli tužbu Europskom sudu za ljudska prava. Sudski postupak počinje 14. listopada.

Preporuka uredništva