1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Beskonačna noćna mora Divije

U glavnom gradu Indije silovana je Indijka. Počinitelj: jedan sin iz „ugledne obitelji". Ona traži pravdu pred sudom. Ali time se samo nastavlja njezin križni put.

Kada se igra sa svojim psima, može sve zaboraviti. Barem na trenutak. Divia, tako ćemo ju zvati u ovoj priči jer ne želi svoje ime vidjeti u medijima, spašava pse lutalice od izgladnjivanja. "Životinje su bolji ljudi", kaže Divia. Pet pasa živi s Divijom u njezinom stanu. Dok 29-godišnja Divia vadi hranu iz hladnjaka, psi lajući skaču oko nje. Divijina sestra blizanka i jedna prijateljica također žive u dvosobnom stanu na jugu New Delhija.

To je neobično za indijske žene, ali roditelji podržavaju svoje kćeri u namjeri da samostalno žive. Iz daleke sjeveroistočne savezne države Assam, financirali su im studij prava u glavnom gradu. Otac je radio kao službenik u upravi, a majka kao domaćica. Njihova je ušteđevina odlazila u obrazovanje njihovih kćeri. Divijina sudbina je zbližila sestre. "Promijenila se", objašnjava sestra blizanka. "Ova dugogodišnja borba za pravdu očvrsnula je Diviju."

Jedno poslijepodne postaje noćna mora

Divija i psi lutalice

Divija (u sredini) se posvetila zbrinjavanju pasa lutalica

Njezina borba započinje tijekom jednog poslijepodneva u travnju 2009. godine. Svoja je sjećanja na taj događaj već nekoliko puta iznijela u zapisnik pred sudom. "Upoznala sam tog tipa putem Facebooka", započinje priču Divia. "Tjednima je pokušavao pozvati me na ručak. Naposljetku sam pristala." Divia je predložila ručak u jednom restoranu. Naposljetku ju je mladić nagovorio da dođe kod njega u stan. "Nije mi bilo ugodno na tu pomisao, ali sam pristala. Bila sam tada naivna", objašnjava danas i miluje jednog od svojih pasa, koji se na sklopivom krevetu prislonio uz nju.

"Imao je tek 24 godine. Mislila sam da još živi kod svojih roditelja. Osim toga, potječe iz bogate obitelji i iz dobre gradske četvrti." Kada sam stigla stan je bio, osim jednog člana osoblja, potpuno pust. "Zaposlenika je poslao da donese hranu iz kineskog restorana. Potom mi je ponudio vino." Divia je odbila rekavši da ne pije alkohol. " Nakon otprilike 20 minuta, počeo me dirati. Ustala sam, uzela sam torbu i htjela sam pobjeći. Zgrabio me i bacio me na kauč. Molila sam ga da prestane. Ali prijetio mi je da će me 24 sata silovati i da će me udarati u lice ", objašnjava Divia. Pokušao je sve, sprijeda, odostraga, na njezinu licu. "Tada sam još bila nevina. Zbog toga je trajalo pola sata, dok je uopće uspio ući u mene."

Kada je završio i kada ju je pustio, Divia je primijetila da jako krvari. "Bila sam kao ošamućena", dodaje gledajući u prazno. "Zatim mi je rekao da je sve snimio. Prijetio je da će objaviti video, ako ne budem šutjela." Pokušala je nazvati policiju kada je mučitelj otišao u kupaonicu. "Ali, nisam se mogla sjetiti adrese stana. Onda je izašao iz kupaonice i ponudio mi da me odveze kući. Ništa mi drugo nije preostajalo." Na prvom je semaforu pobjegla iz automobila i nazvala dobrog prijatelja. "Prvo na što sam tada pomislila, bilo je, što će o meni misliti moji roditelji, moji prijatelji i ljudi, kada saznaju za ovo", prisjeća se Divia.

"Uvedite silovanu"

Divija s leđa

Sjećanje na kobnu noć

Otada ju proganjaju noćne more. Pokušala se već nekoliko puta ubiti. "Onda sam u svojoj terapiji naučila gledati na sebe kao na preživjelu, a ne kao na žrtvu. To mi daje snagu", priča Divia. Ovu snagu je trebala, jer je pred njom bio još dug put. "Činilo se poput mučenja. U policiji, u bolnici ili pred sudom, svugdje moraš iznova ispričati što se dogodilo", ističe Divia.

Iz straha da će biti stigmatizirana, nikome nije pričala da je bila silovana. Svojoj je sestri blizanki, s kojom je još tada živjela u apartmanu u New Delhiju, ispričala o jednoj nesreći. No, nakon dva dana je sve rekla, a njezina joj je sestra postala najbliža osoba od povjerenja. Nagovorila je Diviju da slučaj prijavi policiji te ju je pratila u bolnicu.

"Dovedite djevojku, koja je silovana", odzvanjalo je hodnikom, dok su čekale na prijam. Liječnica, koja ju je prozvala, napravila joj je tzv. bimanualni ginekološki pregled. Pritom se testira rastezljivost rodnice. Pomoću dva prsta, koji se uvode kod stradale osobe, želi se saznati je li ta osoba u trenutku nesreće bila nevina ili je već ranije imala spolne odnose. U međuvremenu je ova praksa vrlo osporavana te ju je Vrhovni sud u Indiji klasificirao kao nedostojnu čovjeka.

Tada, kada je Divia bila pregledana u jednoj od najprestižnijih bolnica u gradu, njezina je liječnica potvrdila da je bila silovana. Zabilježila je da se u genitalnom području nalazi ogrebotina, da Divia ima modrice na rukama i bedrima, na trbuhu i grudima. Potom je potpisala izvješće. Ono što u tom trenutku Divia nije slutila bilo je da će ista liječnica kasnije pred sudom tvrditi, kako nikada nije izdala izvješće. "Podmićena je", objašnjava Divia.

"Trebala sam se udati za počinitelja"

No, prije nego li je došlo do sudskog postupka, Divia je već morala bolo iskusiti što znači biti žrtva silovanja u Indiji. Njezinom je prijavom slučaj postao dospio u javnost. Reporteri su opsjedali sve moguće ulaze oko zgrade u kojoj je živjela. "I susjedi su počeli ogovarali. Moja sestra i ja pobjegle smo na nekoliko dana iz New Delhija u Mumbai.

Odvjetnica Rebecca John

Odvjetnica Rebecca John

Nakon povratka u indijski glavni grad zajedno su tražile novi dom. "Mnogi se moji prijatelji više nisu javljali jer nisu htjeli imati veze s osobom koja je silovana." Čak je i njezin tadašnji dečko prekinuo vezu s njom, nakon što mu je ispričala što se bilo dogodilo. "Samo su moji roditelji i još nekoliko bliskih prijatelja bili uz mene." Jedna od tih bliskih prijateljica je Heema, koja se privremeno doselila kod sestara i koja je te večeri, zajedno sa sestrama, sjedila na sklopivom krevetu. "Bili smo samo tu za nju i pokušavali smo joj odvratiti pozornost s tog događaja. Divim joj se što se ne da obeshrabriti."

Jer protivnik, njezin navodni silovatelj, pokušao je sve moguće, kako bi Divijinu obitelj, svjedoke i poznanike nagovorio da promijene "ploču" u njegovu korist. "Ponudio je mom ocu novac, kako bi me otac natjerao da povučem prijavu. Moji prijatelji i poznanici dobivali su telefonske pozive. Onda je još i njegov odvjetnik predložio da se jednostavno vjenčamo. Sve, kako bi bio oslobođen.

Kada to nije urodilo plodom, obrana je jednostavno potvrdila da se spolni odnos dogodio u dogovoru. "Nakon što su me zbunili u unakrsnom ispitivanju, odvjetnik i optuženik pljesnuli su dlanom o dlan. Pod geslom 'Tko bi takvu silovao?', pokušali su me zastrašiti. Bilo je to tako ponižavajuće", priča Divia. Na kraju je uslijedilo najveće razočaranje, kada je optuženik na temelju "poprilične sumnje u istinitost svjedočenja tužiteljice" 2011. oslobođen optužbi.

U slučaju nužde i do Vrhovnog suda

Natpis Pobijedit ćemo

"Pobijedit ćemo" - optimizam isisan na zidu

Do danas nije pročitala 57 stranica presude. Međutim, njezina sestra jest. "Ovo je u međuvremenu postao naš slučaj", objašnjava i lista po snopu papira. "Za razliku od njih, mi se pridržavamo zakona", kaže blizanka. Kao pravnica zna, kako se pred sudom treba boriti, kaže pomalo ponosno. "Još nisam sasvim izgubila vjeru u pravosuđe. Visoki sud je prihvatio našu žalbu, a protiv liječnice koja tvrdi da je njezin potpis falsificiran, vodi se poseban postupak", kaže sestra.

"Mi imamo sve dokaze", objašnjava i Divijina odvjetnica Rebecca John. Ona pred sudom zastupa besplatno žene poput Divije. "Riječ je o patrijarhalnoj ideologiji, koja je i u ovom slučaju prevladala." Žene poput Divije moraju biti iznimno snažne, kako bi sve ovo izdržale. Žalbeni postupak će zajedno izdržati, kažu sestre. Odustati ne žele sve i da moraju ići do Vrhovnog suda. "Još me uvijek proganjaju noćne more, ali naučila sam ih blokirati ", objašnjava Divija.