Berlinski dvorac

Mnoga su pitanja ostala otvorena kada je 19. rujna 1990. Narodna skupština bivšega DDR-a zatvorila Palaču Republike. Njezino zatvaranje zbog toga jer je zgrada građena s azbestom dovelo je do žive rasprave o budućnosti nekadašnje „Kuće naroda“ i njezinoj lokaciji na otoku između rijeke Spree i Landwehrkanala, u centru Berlina.

Treba li taj prestižni objekt DDR-a zadržati ili bi se trebao ponovno izgraditi barokni rezidencijalni dvorac pruskih kraljeva? Kakvo korištenje bi na tom mjestu bilo razborito? Koliko bi legitimna bila izgradnja dvorca prema već postojećem predlošku? Pitanje je bilo za ili protiv ponovne gradnje dvorca.

1992. Wilhelm von Boddien osnovao je Udrugu za promicanje berlinskoga dvorca. Godinu dana kasnije postavio je model u omjeru 1:1, kao reklamu za dvorac. S kulisom njegova pročelja postavljenom 1993./94. oko Palače Republike rasprava o ponovnoj gradnji dosegnula je svoj prvi vrhunac. Zagovornici su rekli da su tek gledajući kulisu s dvorcem shvatili njegovu okolinu: oružarnicu, stari muzej, berlinsku katedralu. „Ljudi su shvatili koliko je dvorac obilježavao gradski prostor“, rekao je Goerd Peschken, autor knjige Berlinski dvorac (1982.).

Oživljavanje povijesnog Berlina

Nakon ujedinjenja Njemačke mjesto bivšeg dvorca je igralo važnu ulogu pri konceptu preseljenja Savezne vlade iz Bonna u Berlin. Kako bi prikupili prijedloge za urbanistički razvoj povijesnoga središta Berlina, u listopadu 2000. godine Savezna vlada i Berlinski senat osnivaju stručni tim, koji je zatim trebao izraditi preporuke za korištenje, izvedbu i financiranje nove zgrade na prostoru bivšega berlinskog dvorca.

U lipnju 2002. Bundestag je znatnom većinom glasovao za preporuke stručnoga povjerenstva: na mjestu berlinskoga dvorca, miniranog 1950. i Palače Republike (srušene 2006.-2008.) trebao bi nastati centar posvećen izvaneuropskim kulturama. Novogradnja bi se trebala orijentirati prema stereometriji bivšega dvorca, a na trima vanjskim stranama te prema dvorištu, nazvanom prema jednom od arhitekata Andreasu Schlüteru, trebala bi biti replika baroknog pročelja. Oblikovanje istočne fasade, koja gleda prema televizijskom tornju, ostavljeno je na slobodu arhitektu, koji je međutim kasnije u namjere uvrstio i izgradnju kupole dvorca. Bundestag je odredio granicu za troškove od 552 milijuna eura. Krajem 2007., na temelju osnovnih preporuka stručnjaka, sastavljen je tekst nagradnog natječaja za projektiranje prostora dvorca u Berlinu.

Natječaj za arhitekte za prostor dvorca

28. studenog 2008. savezni je ministar za graditeljstvo i član žirija, Wolfgang Tiefensee, zajedno s predsjednikom žirija, profesorom Vittorijom Lampugnanijem, objavio odluku prosudbene komisije: pobjednik dvostupanjskog natječaja za prostor berlinskog dvorca bio je arhitektonski ured Francesca Stelle iz talijanskog grada Vicenze.

„Arhitektonski se izazov sastojao u tome da se, pridržavajući se naputaka Bundestaga, rekonstrukcija baroknog pročelja dvorca miniranog 1950. godine poveže s vremenu primjerenim, budućnosti orijentiranim korištenjem objekta na tom značajnom mjestu“, rekao je Tiefensee. Samo pobjednički nacrt odgovara „visokim kriterijima, koje smo postavili u natječaju. Ostali nagrađeni nude zanimljiva djelomična rješenja o pojedinim aspektima.“

Tiefensee i Lampugnani Stellinom pobjedničkom nacrtu posebno odaju priznanje zbog ulazne dvorane osmišljene poput trga, ponovnog stvaranja trga oko dvorca, vidikovca na istočnoj strani i nove urbane autentičnosti koja nastaje povezivanjem zelene površine (Lustgarten) s gradom. Kao kontrast povijesnim fasadama Stela je istočno pročelje obradio kao jednostavnu fasadu s rupama i time vidljivom napravio granicu između novoga i staroga.

Forum za dijalog kultura

Stari će dvorac dakle postati „Humboldtov forum“, centar za kulturnu i znanstvenu razmjenu i druženje. Nazvan prema braći Wilhelmu i Alexanderu von Humboldtu – jedan je bio državnik, intelektualac, a drugi znanstvenik, prirodnjak – Humboldtov bi forum imenom već trebao biti program.

Glavninu površine od 40.000 četvornih metara trebali bi koristiti Zaklada pruske kulture, Humboldtovo sveučilište te Centralna i pokrajinska biblioteka. Zaklada pruske kulture u Humboldtov će forum smjestiti svoju izvaneuropsku zbirku iz muzejā u berlinskoj četvrti Dahlem. Osim toga je u prizemlju i pothodniku predviđen središnji ulazni i izložbeni prostor, takozvana Agora, u kojoj bi bilo i do 15.000 posjetitelja dnevno.

Građevinski radovi za Humboldtov forum trebali bi početi 2010., a završeni najkasnije 2015. Nakon rušenja Palače Republike površina prvo treba biti ozelenjena. Još u listopadu 2007. na tom je mjestu otvorena privremena umjetnička dvorana, posvećena međunarodnoj umjetnosti.

Kritike na pobjednički nacrt

Kao jedini predstavnik oporbe u žiriju je, kao pozvani gost sa statusom promatrača, sjedio zastupnik Zelenih u Bundestagu Wolfgang Wieland. U intervjuu za Deutsche Welle Wieland je izjavio kako su „konvencionalno napravljene fasade nacrta“ s fleksibilnim unutrašnjim prostorom i mogućnostima korištenja uvjerili mnoge, uključujući i prijatelje dvorca, koji su se nadali da će na kraju biti ponovno napravljena povijesna unutrašnjost.

Za Wielanda samog, međutim, Stellin nacrt prostora Agora gotovo da je potpuno promašen, jednako kao i „prohodnost od zapada prema istoku ili od istoka prema zapadu“. Ukupno je, smatra on, pobjednički nacrt mlaki nadomjestak staroga dvorca te da ga se pri tom unutarnje rješenje nije osobito dojmilo.

Novi dvorac: privid ili stvarnost

Prema Odjelu za urbanistički razvoj Grada Berlina, Državni dvorac nikada nije bio istaknuto mjesto u kojem su se u Pruskoj donosile političke odluke. Moć je bila tamo gdje je bio monarh. Kralju su na raspolaganju stajale čitavi areali rezidencijalnih dvoraca u samom Berlinu i oko njega. Ali kao mjesto inscenacije kraljevske vlasti, berlinski je dvorac imao visoku simboličnu vrijednost.

Od sredine 15. stoljeća dvorac je proširenjima i unutarnjim dogradnjama izrastao u labirint s 1.210 soba. Njegovu je formu posebno obilježavalo barokno proširenje dvorskoga arhitekta Andreasa Schlütera, izvedeno oko 1700. godine. Tadašnja rekonstrukcija prvenstveno je ciljala na apsolutističku reprezentaciju, priopćile su berlinske vlasti.

Namjeru da se tri barokna pročelja i Schlüterovo dvorište rekonstruiraju vjerno originalu protivnici ponovnog zidanja dvorca kritiziraju kao „arhitekturu čiste kulise“. Adrian von Buttlar, predsjednik Pokrajinskoga vijeća za spomeničku baštinu i profesor povijesti umjetnosti na berlinskom Tehničkom sveučilištu, govori o „kloniranom dvorcu“, koji će se koristiti za „pročišćenu verziju“ pruske povijesti, kako bi se s njome mogli identificirati. Taj je znanstvenik kritizirao rušenje Palače Republike i izjašnjava se za očuvanje mlađih povijesnih tragova u glavnome gradu.