Berlin za više donatora organa

Statistika nije baš impresivna. Na transplantaciju jednog organa, neovisno o tome je li riječ o novom bubregu, jetri, srcu ili rožnici, u Njemačkoj n anjih godišnje čeka 12.000 ljudi, a tek svaki treći dobije potrebni organ. Dio spomenute statistike čini i desetogodišnji Nikolas kojem je prijeko potreban novi bubreg. Bez novog bubrega Nikolasovo tijelo će s vremenom otrovati samo sebe. Dijaliza koju mora obavljati tri puta tjedno samo je privremeno rješenje. Umjesto bezbrižnog djetinjstva i druženja sa svojim vršnjacima, Nikolas najveći dio svog vremena provodi po bolnicama. Kaže: “Veselim se svakom bubregu. Svejedno mi je od koga je.”

Akcija “Postanite kum organa”

Nikolas je imao “sreću u nesreći”. Analize pokazuju da Nikolasu odgovara krvna grupa njegova oca, tako da će mu novi bubreg uskoro dati tata. Svaki četvrti njemački građanin posjeduje donorsku karticu. U odnosu na brojne druge europske zemlje, ova statistika i nije tako loša. Međutim, za pojedine njemačke parlamentarce to je ipak nedovoljno.

Nekoliko zastupnika koje podržava i savezni ministar zdravlja Philipp Rösler pokrenut će raspravu u parlamentu za donošenje novog zakona. Zakon bi obvezao sve odrasle građane Njemačke da prilikom predaje zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice ili vozačke dozvole istovremeno ispune i formular u kojem bi se izjasnili žele li u slučaju moždane smrti donirati svoje organe ili ne. Pokrenuta je i akcija pod motom “Postanite kum organa”. Jedan od pobornika ove akcije je i doktor Lars Pape. “Postat ću kum organa zato što želim uvjeriti i druge ljude da trebaju razmišljati o tome što će se dogoditi s njihovim organima u slučaju njihove moždane smrti. Želim uvjeriti što više ljudi da ispune karticu za donaciju organa.”

“Ljudi zbog straha od smrti ne razmišljaju o donaciji organa”

I Herman Klapprot je dio njemačke statistike. Nakon što mu je nedavno odstranjena polovica jetre, očajnički očekuje novu. Razmišljao je, kaže, zašto samo svaki četvrti građanin Njemačke ima donatorsku karticu. Razlog leži u tomu što se većina ljudi boji razmišljati o vlastitoj smrti, smatra Herman Klapprot. “Ljudi ne dolaze možda tako često u situaciju da je njiihovoj rodbini ili prijateljima potreban novi organ. Tek kada se tako nešto dogodi, onda možda većina izražava spremnost na takav korak.”

Prema nekim mišljenjima, koja se mogu pročitati i na odgovarajućim internet forumima, najčešće predrasude ljudi, kada je riječ o donaciji organa, vezane su za vjerska uvjerenja. Najčešće crkva govori o životu poslije smrti, pa je to vjerojatno i jedan od razloga zbog čega se mnogi ljudi ne odlučuju na donaciju organa.

Autorica: Selma Filipović, Berlin

Odg. ur.: S. Kobešćak