1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Berlin kakvog je volio David Bowie

„Gdje smo sada“ naziv je pesme Davida Bowiea koji se s nostalgijom prisjeća vremena provedenih u Zapadnom Berlinu. Kakav je Berlin danas? Posto je li još ona stara, kultna mjesta? Očigledno - Da!

Bowie danas u dobi od 65 godina

Bowie danas u dobi od 65 godina

Početkom godine, baš na svoj rođendan, legenda pop-rock scene David Bowie poslije duže pauze objavio je novu pjesmu u kojoj se prisjeća Berlina, vremena kada je tamo živio. On sa sjetom, govori o starom Zapadnom Berlinu, o kraju koji nekada bio dio njegove svakodnevice. Ulica u kojoj je stanovao u iznajmljenom stanu zove se Glavna ulica (Hauptstraße), u četvrti Schöneberg. Na toj adresi danas se nalazi jedna stomatološka ordinacija. Brojnih kafića i klubova, koji su privlačili masu ljudi, poput „Jungle“ i stjecišta pankera - kluba „Rizik“, više nema.

Zapadni Berlin je živio noću

Claudia Škoda bila je poznanica Davida Bowiea. Međutim, video-spotu objavljenom za njegovu najnoviju pesmu, nije se obradovala. Kaže da je previše tužan i sumoran. Njeno sjećanje na Zapadni Berlin sedamdesetih i osamdesetih godina je veselije. Kaže da je to bio grad koji je živio u skladu sa „zadovoljstvom njegovih građana“. Dakle, bez ikakvih financijskih pritisaka. Ta filozofija se dijelom i danas može se osjetiti.

Cladia Škoda je dizajnerka i još od 1973. je prisutna u svijetu mode. Njezin stil je u međuvremenu postao svjetski brend. Na intervju dolazi u vlastitim kreacijama –kaputu „krem“ boje, dužem sivom puloveru. Sve izgleda prirodno i ručno izrađeno. U staroj tvorničkoj zgradi u ulici Cosens ona proizvodi garderobu. Dok govori o Zapadnom Berlinu, prisjeća se svoje mladosti, bez imalo nostalgije.

Pogled na Zid 1985. godine

Pogled na Zid 1985. godine

„Grad je živio noću, pa tako i njegovi stanovnici“, priča Cladia. Klubovi su se u to vrijeme nazivali diskotekama. Jedna od najpoznatijih zvala se „Park“, kasnije „Jungle“. Psihodelična glazba izvodila se uživo. „U Berlinu nije bilo policijskog sata“, prisjeća se Berlinčanka s osmjehom na licu; na maratonskim tulumima često se raspravljalo i o politici, pank pokretu i naravno o Zidu. On je prolazio kroz srce grada. Istok je djelovao tako daleko, ali istodobno i veoma blizu, s obzirom na to da su do Zapadnog Berlina dolazile i vijesti iz susjedstva. Škoda je Berlin znala u zapadnoj, ali i istočnoj verziji. Kaže da je danas sve drugačije. Svijet se prilično promjenio.

Pogled u prošlost

Wolfgang Müller nedavno je objavio knjigu o subkulturi Zapadnog Berlina. Naklada od 1.500 primjeraka rasprodana je za tri tjedna. Autor na gotovo 600 stranica nudi kaleidoskop raznih priča o brojnim događajima – živopisno, bez glorifikacije, moglo bi se reći i komično. Omiljena mu je priča o susretu modnog kreatora Karla Lagerfelda i modela Sunshine, u poderanim najlonskim čarapama i nakitom napravljenim od raznih otpadaka. Povod je bilo fotografiranje kod „modnog kralja“, a jedna od čuvenih scena zabilježenih kamerom je trenutak u kojem Lagerfeld drži čašu vina, koje mu Sunshine toči iz dvolitarske boce.
Müller je neprentenciozan autor koji izbjegava klišee i jednostavna objašnjenja. Tada je studirao umjetnost, ali mu je scena Zapadnog Berlina bila prekonzervativna. „Iz samoobrane“ počinje se baviti glazbom. Početkom 80-ih svirao je u bendu „Smrtonosna Doris“ („Die tödliche Doris“).

Dovoljno prostora za dodatni razvoj

Taj slobodni, doduše ponekad pomalo i amaterski duh, bio je zaštitni znak subkulture Zapadnog Berlina. Svi umjetnici, i oni koji su se tako osjećali, imali su nevjerovatne uvjete za umjetničko izražavanje. I za dezertere Bundeswehra Zapadni Berlin bio je idealno utočište. Masovnog turizma tada još nije bilo ali su zato povremeno dolazili radoznali umjetnici, poput Davida Bowiea.
Wolfgang Müller je rođen u Wolfsburgu. Fasciniran je nekadašnjim Zapadnim Berlinom, jer je bio stjecište onih koji nisu bili opterećeni ekonomskim oporavkom, kao ostatak tadašnje Zapadne Nemačke. U tom smislu, Zid je imao i neke prednosti. Na zapadnoj strani nastalo je „središte života onih koji teže alternativnom stilu života“.

Galerie Studio St. St.,

Galerie Studio St. St.,

Berlin i danas privlači ljude koji vole eksperimentirati, bilo da je riječ o noćnom životu, umjetnosti ili pak poslovnom svijetu. Mada, pitanje je u kojoj mjeri se današnja njemačka metropola može usporediti s nekada podjeljenim gradom. Mnogo toga je 80-ih smatrano skandaloznim. Danas je sve to „mainstream”. U međuvremenu su osim umjetnika, Berlin otkrili i razni investitori. Iako su sa sobom donijeli novac, grad su učinili znatno skupljim.

Gdje smo danas?

Od kultnih mjesta o kojima se danas s nostalgijom govori, nije ostalo mnogo. Jedno od preživjelih je galerija „Studio St. St.“ u četvrti Neukölln, kaže autor. Riječ je o galeriji, kabareu i salonu, čija šefica, Juvelija, ne radi razliku među gostima, barem ne po dubini džepa. U ulici Sander još uvek se može vidjeti jarko obojen prozor iza kojeg se krije ružičasti svijet s mnoštvom malih i velikih slika na zidovima.

Juvelija žali što nema više tuluma i raznolikih programa. Ali atmosfera je ipak ugodna; namještaj prekriven satenom, ružičasto pjenušavo vino, motivi ružičastog Pink Panthera na sve strane i jedna čokoladna torta. Razgovor s drugim gostima započinje se lako. Jedan par iz Londona, priča nam o grafitu koji će sutra osvanuti u Berlinu. Sve u svemu, čarobno mjesto za izlazak u jedan sat noću, u gradu u kojem i njegovi mještani uvijek iznova otkrivaju nešto novo. Taj grad zove se Berlin. I mi ga i danas volimo.

Preporuka uredništva