1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Berlinčani s Balkana ostali vjerni Zapadnom Berlinu

O svojim iskustvima prije i nakon ujedinjenja Njemačke govore doseljenici iz bivše Jugoslavije, koji su svoju domovinu zamijenili Njemačkom - odnosno, Zapadnim Berlinom i Berlinskim zidom.

Gradnja Berlinskog zida

Doseljenicima iz bivše Jugoslavije Zid nije mnogo smetao

Kada su obitelji Kopić, koja je prije 41 godinu poslom iz Slavonskog Broda došla u Berlin, u posjetu iz domovine i inozemstva dolazili rođaci i prijatelji, prvo su ih pitali za Berlinski zid, prisjeća se uz osmjeh Elizabeta Kopić. Još se sjeća i reakcije njenih susjeda kada je 1969. godine krenula za Berlin. “Već sam tada čula: ’Pa zašto baš u Berlin, znaš da tamo postoji onaj zid?’ No nije mi to mnogo značilo, u to se vrijeme jednostavo željelo ići u Njemačku.“

Elizabeta Kopić ispred svoje vikendice

Elizabeta Kopić ispred svoje vikendice

Nakon nekoliko godina boravka u Berlinu, Elizabeta je sa svojim suprugom odlučila kupiti gradsku vikendicu s vrtom. Posjed se nalazio u zapadnoberlinskoj četvrti Neuköln, a samo 50 metara dalje, s druge strane Zida, nalazio se kvart Treptow s istovjetnim vikendicama i vrtovima istočnih Berlinčana.

“Berlinski zid me uopće nije zanimao, tu se moglo popeti gore i gledati preko u istočni dio. Nikada to nisam napravila i ne sjećam se da je netko od moje obitelji išao to gledati. To je nekako bio drugi svijet, a govorilo se: ’Nije se dobro s njima ni igrati, nemoj se tamo penjati, možda ćete netko pogoditi metkom’. Tu su, preko Zida, bile i kolonije vikendica, ali ih nikada prije nisam vidjela sve dok Zid nije pao.“

Nekada Berlinski zid, danas široka cesta

Mjesto na kojem je nekada bio sagrađen Zid kod vikendice obitelji Kopić

Mjesto na kojem je nekada bio sagrađen Zid - samo 50 metara od vikendice

Elizabeta nije često odlazila u Istočni Berlin. Na središnji trg istoka, Alexanderplatz, odlazila bi samo kada su joj u posjetu dolazili prijatelji i rodbina. Inače, i sama vožnja gradskim javnim prijevozom bila je za Elizabetu svojevrsna avantura. “Sjedite u S-Bahnu ili U-Bahnu, vozite se nekoliko stanica, normalno putnici izlaze i ulaze. Vozite se dalje i osjetite odejdnom kako U-Bahn ili S-Bahn smanjuje brzinu, na primjer nailazimo na Friedrichstrasse. Tu nema izlaska, ne daj Bože, tu je granični prijelaz, vidite naoružanu vojsku do zuba. Polako S-Bahn prođe, zatim poveća brzinu, opet prolazi kroz nekoliko zapadnih stanica, i opet upadne u istočni dio…“

Spomenik (postavljen kod kolonija vikendica) žrtvama koje su život izgubile u nastojanju da prijeđu Zid

Spomenik (postavljen kod kolonija vikendica) žrtvama koje su život izgubile u nastojanju da prijeđu Zid

Vijest o ujedinjenju Njemačke i ukidanju granice između dva grada, obitelj Kopić saznala je ispred televizijskog ekrana. Ubrzo potom uslijedilo je i rušenje 155 kilometara dugog Berlinskog zida. Elizabeta nažalost nije bila svjedok rušenja i onog dijela zida, koji je od njezine vikendice bio udaljen samo 50 metara.

“Kada sam došla, Zida više nije bilo, niti one kućice s koje smo mogli preko gledati. Taj granični pojas, koji je bio između naše kolonije i one kolonije preko, sada je ova divna široka cesta, Kiefholzstrasse. Osobno, više niti ne mislim da je tu nekada bio Berlinski zid, jer mi nikada nije niti smetao. Ja nisam nikoga imala na drugoj strani kako bi možda morala patiti.“

Zid im nije mnogo smetao

Kemal (l.) und Saud (d.) Tokić

Kemal (l.) und Saud (d.) Tokić

Kemal Tokić iz Toka kod Gradačca krenuo je 1970. godine iz radoznalosti na put po Njemačkoj. Njegova prva stanica bila je Zapadni Berlin. Iako je u tadašnjoj Jugoslaviji imao dobar posao, Kemalov turistički dolazak u Berlin pretvorio se u stalni boravak. Zaposlio se u tvrtci Schindler, iz Gradačca doveo suprugu i kćerku u Belin, a ubrzo su dobili i novog člana obitelji, sina Sauda, koji je rođen u Berlinu. Tokići su se dobro osjećali u Zapadnom Berlinu, a činjenica da je grad podijeljen zidom nije im mnogo smetala.

Kemal je radio na montaži po gradilištima diljem Njemačke, tako da mu ni Istok, a ni Zapad nisu bili strani. “Pet godina prije ujedinjenja jednom sam čovjeku koji je radio sa mnom rekao kako će se Njemačka ujediniti. On mi se nasmijao! Imao sam predosjećaj. Kada je Willy Brandt išao u posjetu kod Ericha Honeckera, znao sam da će se Njemačka ujediniti.“

Saud je odrastao u četvrtima Zapadnog Berlina, a u Istočni dio je odlazio s prijateljima, najčešće vikendom na provod. Sa 20 njemačkih maraka slavilo se cijelu noć, prisjeća se Saud: “Išli smo zato što je tamo bio jeftiniji provod. Imali smo više mogućnosti s manje novca ući u diskoteke. Tamo smo sa zapadnim novcem bili carevi!“

Istočnjaci se prepoznaju po govoru i hodanju

Cesta na kojoj je nekada bio sagrađen Zid

Nekada je ovdje bio Zid

Otac i sin danas imaju vlastitu privatnu tvrtku i posluju diljem Njemačkoj. No iako je Njemačka već dvadeset godina ujedinjena, istočni i zapadni Nijemci do danas se nisu ujedinili, kažu Tokići. Mnogi Berlinčani na zapadu preselili su se nakon rušenja Berlinskog zida na istok, jer je stanarina bila znatno jeftinija. Selili su se i Tokići, i to iz zapadnih četvrti Steglitz i Schöneberg, u još zapadniji Mariendorf. Unatoč skupljim troškovima života, i starija i mlađa generacija obitelji Tokić ostala je vjerna nekadašnjem Zapadnom Berlinu.

“Bože sačuvaj, što ću tamo?! I kuću i sve imam ovdje u Zapadnom Berlinu. Istočnjak se uvijek prepoznaje! I žena i muškarac uvijek se mogu prepoznati i po hodanju i govoru, po svemu“, priča Kemal. Ni Saud se nikada ne bi htio preseliti na istok. “U meni, u mojoj glavi i dalje je ostao istok i zapad. Osjetim to u svom životu, osjetim veliku razliku između istočnih Nijemaca i nas sa zapada. Istočni Nijemci, posebno prema nama strancima drže odstojanje.“

Na idućoj stranici pročitajte: Velik grad, a tolika tišina!