1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Basil Fernando - život u službi ljudskih prava

Već desetljećima se Basil Fernando u Aziji bori za sve one koji se sami ne mogu braniti. Za svoj angažman je dobio Alternativnu Nobelovu nagradu.

Nanda Prasad Adhikari iza sebe je imao 340 dana štrajka glađu kada je u rujnu 2014. umro. Skoro godinu dana su on i njegova supruga odbijali uzimati hranu. Bio je to očajnički pokušaj da vladu svoje zemlje, Nepala, primoraju da rasvijetli ubojstvo njihovog sina koji je vjerojatno bio žrtva maoista. Bezuspješno. "Tek kada je otac umro, vlada je popustila i obećala da će ispitati stvar", kaže Basil Fernando, dugogodišnji predsjednik Azijskog odbora za ljudska prava iz Šri Lanke.

Slučaj iz Nepala je završio tragično. Ali on demonstrira bezrezervnu spremnost za traženje pravde, objašnjava Fernando za DW: "Primjere takve odlučnosti možemo naći svugdje u Aziji, među sasvim običnim ljudima, koji ne žele prihvatiti 'ne'. To inspirira."

U većini azijskih zemalja pravni sustav loše funkcionira i pun je manjkavosti. On na primjer, navodi Basil, dozvoljava službenicima da svojevoljno zanemaruju zakone i gaze ljudska prava: "Ali ljudi se protiv toga opiru. U mnogim zemljama se mogu uočiti takvi procesi, zahtjevi za promjenom sustava su vrlo glasni."

Odbor za 12 zemalja

Da je to tako zasluga je i Azijskog odbora za ljudska prava (AHRC). Ova organizacija djeluje od 1993., a Basil Fernando je dugo godina bio na njezinom čelu. 2010. godine je dao ostavku na mjesto predsjednika Odbora, ali za njega radi i danas. Za svoj višedesetljetni angažman u pomoći slabijima ovoga ponedjeljka (1.12.) će biti odlikovan Alternativnom Nobelovom nagradom ("Right Livelihood Award"). AHRC je aktivan u 12 azijskih zemalja, na primjer u Bangladešu, Kambodži, Indiji, Kini, Južnoj Koreji i Indoneziji. Zahvaljujući raznim programima i edukativnim mjerama od kada postoji je educiran veliki broj pravnika i aktivista.

Novinari iz Mijanmara traže slobodu medija

AHRC je aktivan u 12 zemalja: među njima su Mijanmar, Pakistan, Nepal i Tajland

Pored toga se Odbor u slučajevima poznatih kršenja ljudskih prava direktno obraća i vladama, sastavlja takozvane "hitne žalbe" i pokušava na ovaj način vršiti pritisak na donositelje odluka. Za Basila Fernanda je od središnje važnosti etabliranje novog stava u tretmanu kršenja ljudskih prava i pomicanje povreda ljudskih prava u centar javne percepcije. Pritom ova organizacija vodi bitku na dva kolosijeka. "Mnogi pravni sustavi zanemaruju prava pojedinca i štite interese političkih moćnika. Zato s jedne strane pokušavamo pomoći žrtvama. Ali važno nam je i organizirati kampanje kako bismo prodrmali javnost", objašnjava Fernando.

Žrtva političkog progona

Basil Fernando je i na vlastitoj koži iskusio što znači biti prepušten samovolji nekog sustava. U svojoj domovini Šri Lanki, gdje je nakon studija prava isprva radio kao učitelj engleskog, 1978. godine je donesen novi Ustav koji je predsjedniku dao praktički sve ovlasti. "U godinama koje su uslijedile vlada je dosljedno provodila strategiju koja je imala za cilj brutalno ušutkati oporbenjake i likvidirati ih. Mnogi nedužni ljudi su ubijeni", priča ovaj borac za ljudska prava i dodaje kako je situacija u njegovoj domovini u to vrijeme bila vrlo napeta i nestabilna.

Nepoželjni u vlastitoj zemlji: tamilske izbjeglice u Jaffni (Šri Lanka)

Nepoželjni u vlastitoj zemlji: tamilske izbjeglice u Jaffni (Šri Lanka)

Postojale su, prisjeća se, takozvane liste smrti od kojih nitko nije bio siguran. Svatko je praktički mogao svakoga ocrniti. 1989. godine na jednoj od tih lista se pojavilo i ime Basila Fernanda: "Liste su proslijeđivane tajnim službama koje bi se onda pobrinule da optuženi nestanu. Sve je bilo jako dobro organizirano". Srećom je Fernando na vrijeme doznao da mu se loše piše pa je pobjegao: "Da sam ostao još nekoliko dana, mogao sam izgubiti glavu."

Umjesto toga kreće ispočetka. Da bi se spasio, bježi prvo u Hong Kong gdje za Ujedinjene narode radi kao savjetnik za izbjeglice iz Vijetnama. Potom odlazi u Kambodžu, također u misiji UN-a. 1994. godine preuzima vodstvo novoosnovane organizacije AHRC sa sjedištem u Hong Kongu.

Slučaj koji se ne može zaboraviti

Azijski odbor za ljudska prava se u svojoj 20-godišnjoj povijesti angažirao u više tisuća slučajeva. To znači tisuće sudbina, tisuće lica, tisuće priča. Ali jedna je Basila Fernanda posebno dirnula, sudbina Rizane Nafeek, mlade žene iz njegove domovine koja je u Saudijskoj Arabiji osuđena na smrt. Kada je Rizana došla u Saudijsku Arabiju 2005. godine da bi radila kao kućna pomoćnica bilo joj je tek 17 godina. Uz kućanske poslove morala se brinuti i o bebi svojih poslodavaca. Jednoga dana dok je dijete hranila mlijekom iz bočice, ono je počelo povraćati i ubrzo nakon toga je umrlo. "Međunarodna istraga je kasnije pokazala da nije bilo nikakavih znakova nasilja i da je do smrti došlo zbog unutarnjih čimbenika", priča Fernando. Obitelj poslodavaca, međutim, krivnju je svalila na mladu kućnu pomoćnicu - i sud je obitelji dao za pravo.

Svim raspoloživim sredstvima Basil Fernando i njegovi suradnici pokušavaju spriječiti izvršenje smrtne kazne. Apeliraju na vladu Šri Lanke da se zauzme za Rizanu, stupaju u kontakt s obitelji preminule bebe pokušavajući je nagovoriti da povuče optužnicu obećavajući joj novac, u samo nekoliko tjedana uspijevaju skupiti 40.000 američkih dolara donacija kako bi mlada žena mogla uzeti odvjetnika. Engleska kraljica Elizabeta piše pismo saudijskoj vladi i moli je za pomilovanje. To čini i Europski parlament. Na kraju su svi napori uzaludni. Početkom 2013. Rizana biva pogubljena.

Uzaludna borba za pravdu: Rizani je 13. 01. 2013. odrubljena glava

Uzaludna borba za pravdu: Rizani je 13. 01. 2013. odrubljena glava

"Do danas nas rastužuje činjenica da je nismo mogli spasiti", kaže Basil Fernando: "Unatoč tome upravo ovaj slučaj pokazuje s koliko motivacijskog potencijala raspolažu organizacije za ljudska prava i koliku podršku mogu mobilizirati." Podrška iz cijelog svijeta je bila ogromna, sjeća se Fernando. I to, zaključuje, ohrabruje.