1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Barroso: Krize su EU učinile još jačim

Barroso svom nasljedniku na čelu Europske komisije ostavlja politiku ekonomskih reformi i štednje, integracije njenih članica, ali i širenja EU. Juncker je pak već odustao od širenja barem za slijedećih 5 godina.

Nakon deset godina na čelu Europske komisije, Jose Manuel Barroso smatra kako za sobom ostavlja ujedinjenu, otvorenu i jaču Europu, spremniju da se suoči sa izazovima današnjice. Baš kao što je pun entuzijazma za Europu i vodio politiku prethodna dva saziva jedne od najvažnijih europskih institucija, tako je Barroso i u svom posljednjem obraćanju Europskom parlamentu nabrojao uspjehe ujedinjene Europe.

Prema njegovim riječima, usprkos neprestanim krizama, EU se uspjela otvoriti, konsolidirati i ujediniti na gotovo cijelom europskom kontinentu oko vrijednosti kao što su mir, sloboda i pravda. Podsjetio je kako se za njegovog mandata Europska unija "gotovo udvostručila" po broju članica (sa 15 na 28) i poručio: "Mnogi su predviđali da EU neće moći funkcionirati sa 25, 27 ili 28 članica i da će biti blokirana. Realnost jest da EU nije blokirana proširenjem. Realnost je da je nekada zapravo bilo mnogo teže međusobno usuglasiti stavove neke od zemalja osnivača EU, nego svih 28 članica.”

Barrosovo vrijeme kriza

Jean-Claude Juncker

Juncker je već najavio kako će, barem u nekim pitanjima, krenuti drugim putem.

U oproštajnom govoru sa dužnosti predsjednika Europske komisije je Barroso i dalje uvjeren kako je upravo proširenje EU bio mehanizam koji je povećao političku moć i ekonomski potencijal Europe, ali i omogućio slobodan život za pola milijarde ljudi. I dok je njegov nasljednik Jean-Claude Juncker već najavio kako će od 1. studenog kad bude preuzeo predsjedavanje novom Europskom komisijom kako će u slijedećih pet godina "konsolidirati" EU bez novih članica, Barroso gotovo ponosno naglašava činjenicu da su širenje Unije i integracija njenih članica bili "kompatibilni procesi" u posljednjih deset godina.

Kako je Barroso izjavio, zajednički nazivnik europske, ali i globalne stvarnosti u posljednjih 10 godina su bile krize. Počelo je ustavnom krizom već na početku prvog Barrosovog mandata kad su Francuska i Nizozemska na referendumu 2005. godine odbile ratificirati Europski ustav, a nastavilo se financijskom krizom koja je tokom njegovog drugog mandata na čelu Europske komisije iz temelja potresla EU. Tu je bilo i velik broj geopolitičkih kriza, sve do one u Ukrajini na samom kraju Barrosovog predsjedavanja.

"Europa je izašla kao pobjednik"

Financijska i gospodarska kriza, koju je Barroso ocijenio kao najvećom krizom u povijesti europskog projekta, pokazale su i sposobnost i otpornost EU. Jer ujedinjena Europa se nije samo uspjela samo prilagoditi se i stabilizirati, nego da postane i ostane najjači globalni čimbenik na području svjetske trgovine, borbe protiv klimatskih promjena, humanitarne i razvojne pomoći i ulaganja u kulturu i inovacije.

Prosvjed u Grčkoj

Usprkos optimizmu Barrosa, čuju se i glasovi kako je za hvalospjeve ovakvoj politici EU - blago rečeno, prerano.

Iako priznaje da je trenutni gospodarski rast u EU, usprkos svojevrsne “stabilizacije”, još uvijek “manji od očekivanog”, Jose Manuel Barroso poziva svog nasljednika i prijatelja, Jean-Claudea Junckera da nastavi voditi EU "već zacrtanom politikom" i da nastavi sa već započetim reformama: “U Europi se problemi ne rješavaju kroz revolucije ili, još gore, kontrarevolucije. Već kompromisom , reformama i evolucijom”, poručio je Barroso.

I dok europski konzervativci, koji su pobijedili i na posljednjim europskim izborima i iz čijih redova dolaze i Barroso i Juncker, pozdravljaju ovakvu "sigurnu i iskušanu taktiku” europske politike, iz redova oporbe Europskog parlamenta su se čule i druge riječi ispraćaja Jose Manuela Barosa. Tako europski socijaldemokrati i liberali pozivaju na “promjene kako bi se spasila Europe” i podsjećaju Barrosa kako za sobom ostavlja EU sa ogromnom stopom nezaposlenosti, nikad jačim antieuropskim pokretom i modelom politike štednje, što kritičari konzervativne politike EK smatraju “istočnim europskim grijehom ” i izvorom svih problema.

Preporuka uredništva