1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Banka skoro propala, ali direktori 'nisu krivi'

Sud u Hamburgu je oslobodio krivice direktore banke HSH Nordbank, makar su oni rizičnim potezima u doba krize, čitavu banku doveli na rub propasti. Nema ih malo koji su iznenađeni ovom sudskom presudom.

Pred pokrajinskim sudom Hamburga se našla čitava šesteročlana bivša uprava banke HSH Nordbank, predvođena nekadašnjim predsjednikom uprave Hansom Bergerom i članom uprave zaduženim za financije, Dirkom Jensom Nonnenmacherom. Bili su optuženi za osobito težak slučaj pronevjere i neispunjavanja preuzetih obaveza, obzirom da su se hitnim postupkom odlučili za financijsku transakciju koja se pokazala kao kobna za čitavu banku. Ipak, sud je odlučio kako optuženi "nisu namjerno prekršili preuzete obaveze" i drugim riječima, nisu krivi za sve nevolje u kojima se banka nakon toga našla.

Doduše, mogu se donekle razumjeti muke u kojima se našla komora za gospodarski kriminal suda Hamburga. U postupku se kao dokazni materijal vodilo više od 30 tisuća stranica raznih dokumenata, saslušan je čitav niz svjedoka i vještaka, sud je imao 61 ročište i sve je trajalo gotovo godinu dana. Ali već na početku procesa je predsjedavajući sudac, Marc Tully upozorio kako se svi skupa tu nalazimo na pravnoj "nepoznatoj zemlji". Jer ako se sve skupa sažme, tu se postavlja pitanje: može li neki direktor biti krivično odgovoran za jednu poslovnu odluku - koja se pokazala pogrešnom?

Proces protiv uprave banke HSH Nordbank. Dirk Jens Nonnenmacher je jedini okrenut licem kameri.

Članovi uprave banke su oslobođeni, ali to nipošto nije kraj temeljnog pitanja: u kojem slučaju su direktori i krivično odgovorni za zapravo neku poslovnu odluku.

Za što neki direktor treba u zatvor?

Obzirom da nam se danas gotovo svaki direktor banke čini sumnjivim, pokušajmo ovu dilemu suda objasniti manje složenim problemom. Da li može biti optužen neki direktor tvornice čokolade zbog "grubog kršenja njegovih dužnosti", ako je čokolada te tvornice - lošeg okusa? U osnovi, to je stvar tržišta: ako je on procijenio da će mu loša čokolada donijeti veću dobit makar će prodati manju količinu - i na kraju propadne, jer nitko ne kupuje tu čokoladu, što se to tiče suda i zakonodavca? To je problem vlasnika, čak i u slučaju HSH Nordbank gdje je vlasnik zapravo država, odnosno pokrajine Hamburg i Schleswig Holstein.

Povrh toga, tužilaštvo za sada nije uspjelo dokazati kako je uprava banke namjerno naredila "proizvodnju neukusne čokolade". Ipak, sad moramo krenuti u svijet bankarstva: tu naravno nije bilo riječ o čokoladama, nego o problemu rizičnih financijskih uloga u nekretnine koji su na neki način trebali "nestati" iz poslovnih knjiga banke. Naime, ona se pripremala za izlazak na burzu i takve stavke u knjigama se nipošto ne sviđaju ulagačima i agencijama za procjenu vrijednosnica.

Stručni odjel banke HSH Nordbank je predložio takozvani - i danas zloglasni plan "Omega 55". Po njemu, vlasništvo svih tih rizičnih uloga bi se izdvojilo u zasebnu tvrtku, a financijsku sigurnost te tvrtke bi se osiguralo u banci BNP Paribas. Taj prijedlog je stigao za zasjedanje uprave banke HSH Nordbank, svi direktori su uredno digli ruke, prijedlog je prihvaćen - i sad su pred sudom.

S konja na magarca

BNP Paribas

Takvo 'izdvajanje trulih jabuka' je zapravo uobičajena poslovna praksa, a njemačka banka nije niti slutila da je od BNP Paribas dobila još veći problem.

Jer u tom poslu je postojao i jedan problem: BNP Paribas je za protuuslugu tražio da banka HSH Nordbank preuzme jedan njihov paket vrijednosnica koji se u krizi koja se širila, pokazao kao možda još veći teret za poslovne knjige njemačke banke nego ona prvotna rizična ulaganja. Vrijednost tog paketa je u krizi pala u bezdan i s njom i vjerodostojnost u financijsku sposobnost njemačke banke. Tu je morao uskakati vlasnik - njemačke pokrajine s milijardama novca poreznih platiša da bi uopće opstala i sud je sad trebao odlučiti, da li je to bilo "grubo kršenje dužnosti"?

Državno odvjetništvo je smatralo kako posao članova uprave nije tek da piju kavu i dižu ručicu kad treba. Oni se ne mogu pouzdati samo u procjenu stručne službe i tek potpisivati sve što im dođe na stol, nego su odgovorni za tu odluku. A razlog za tu odluku je bila želja da njihovu banku "uljepšaju" pred odlazak na burzu što pak i za njih osobno znači dobit . Naime, članovi uprave takve banke čije su dionice na burzi, bi onda imali i veća primanja.

Sve u svemu, tu bi onda bilo riječ o pronevjeri i zato se tražila kazna koja je sezala od deset do 22 mjeseca zatvora i globu do 150 tisuća eura. Bivše direktore možda nije toliko "svrbila" ta globa koju bi ionako platilo njihovo osiguranje, koliko činjenica da bi time morali vratiti i otpremninu koji su mnogi od njih tražili - i dobili od banke HSH Nordbank nakon što su otjerani sa dužnosti.

Čekajte malo, rizik je normalan!

S druge strane, i obrana je imala vrlo dobre argumente. Da, dobro, ta odluka o projektu Omega 55 se pokazala kao loša. Ali članovi uprave banke nisu nikakvi vidovnjaci da su mogli znati, kako će se razvijati kriza kroz koju smo prolazili, izjavio je odvjetnik bivšeg predsjednika uprave banke Bergera, Otmar Kury. Povrh toga, poslovni rizik nije nikakva psovka, nego je to u samoj prirodi kapitalizma i poduzetništva. I jedan seljak mora odlučiti, hoće li zasaditi rajčicu ili krumpir - jedno može značiti propast, a drugo neočekivanu dobit. Čak i ona loša čokolada, usprkos svim očekivanjima, se možda može dopasti mališanima i taj posao se može pretvoriti u uspjeh.

Tržnica u Zagrebu

Mada se može razumjeti srdžba na direktore banaka, zapravo se treba sjetiti kako je u prirodi kapitalizma i poduzetništva - poslovni rizik.

Ukratko, uprava banke se ne može optužiti za krizu koja je izbila i obrana svih optuženih je upozorila kako nema dokaza da je jedini motiv bio planirani izlazak banke na burzu. Niti to izdvajanje "trulih jabuka" iz poslovnih knjiga nije nipošto nešto neuobičajeno u svakom poduzeću i drugim riječima, jedina moguća odluka suda može biti osloboditi optužene od tih optužbi.

To je sud ove srijede (9.7.) i učinio, makar tu nipošto još nije kraj čitave ove sudske priče. I predsjedavajući sudac Marc Tully je izjavio kako mu je jasno da će, bez obzira što odlučio, ili državno odvjetništvo ili obrana uložiti žalbu i kako Savezni sud tu konačno mora dati odluku i smjernicu, kakva to poslovna odluka nekog direktora mora biti a da on ode u zatvor.

Nastavak slijedi...

Doduše, sve one koje plaćaju porez u Njemačkoj boli i činjenica da ovom oslobađajućom odlukom i svi sudski troškovi ovog mamutskog procesa opet padaju - na teret državne blagajne. A nije kraj priče niti za bivšeg predsjednika uprave Nonnenmachera koji je nakon Bergera postao prvi čovjek banke 2008., a prije toga je bio direktor zadužen za financije.

On je pak optužen i za krivotvorenje poslovnih knjiga banke, baš kao i Joachim Friedrich, bivši direktor sektora kapitalnih ulaganja. Povrh toga, protiv tri bivša člana uprave se vodi i građanska parnica u kojoj je tužitelj njihov bivši poslodavac, HSH Nordbank i koji traži odštetu koja se mjeri u milijunima.

Preporuka uredništva