1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Balkan Karla Maya, zemlja razbojnika i ubojstva

Osim o indijanskom poglavici Winnetouu, Karl May, kojem se danas (30.3.) obilježava 100. godišnjica smrti, napisao je i seriju romana čija se radnja događa na Balkanu. No, njegova slika je često iskrivljena i pogrešna.

Karab ben Nemsí

Karl May kao Karab ben Nemsi

U opasnim balkanskim gudurama, na putnike vrebaju krvoločni ubojice. Dobro, u liku Kare ben Nemsija je, prije nego na kraju pobjedi, izvrgnuto najtežim izazovima i zadaćama. To je ukratko glavni sadržaj jedne od priča, romana Karla Maya u kojima se on koristi Balkanom i svim onim što je prema njegovom mišljenju bilo tipično za Balkan onog vremena: ubojstva, osveta, mržnja…U kolikoj mjeri je njegova mašta i predodžbe koje je prenio na stranice svojih romana, doista utjecala na percepciju Nijemaca na ovaj poluotok, iznenadilo je navodno i njega samog.

Karl May - politički ignorant?

Film o Winnetou, snimljen je i na Balkanu

Film o Winnetou, snimljen je i na Balkanu

Osim toga, Balkan se zapravo nikada nije nalazio u središtu njegovog interesa, kao što je primjerice bila Sjeverna Amerika ili sjevernoafričko područje. Karl May nije čak ni raspolagao nekim posebno velikim znanjem o Balkanu. Pa ipak, usprkos tome, njegovi romani koji se zbivaju na ovom području djeluju toliko snažno, kao malo koji drugi ove vrste u njemačkoj književnosti.

U čemu je njegova tajna? Zašto je baš njegov Balkan na čitatelje nekoć ali i danas, toliko upečatljiv i zašto djeluje toliko vjerodostojno? „Karl May je znao priče ispričati na nevjerojatno dobar način. On je to činio toliko uvjerljivo da smo mu na kraju gotovo sve povjerovali; sve je zvučalo nekako logično. S druge strane, on je posjedovao jedan doista rafiniran književni talent. Koristio se stereotipovima koji su postojali već odavno, neki čak još u 18. stoljeću. Time je zapravo pisao ono što je publika na neki način i očekivala. On je samo potvrdio njezina očekivanja – u ovom slučaju o Balkanu, Orijentu…“, objašnjava Peter Brenner s Tehničkog sveučilišta u Münchenu.

Grobnica Karla Maya

Grobnica Karla Maya

On navodi kako je Karl May, koji je svoje knjige koje se zbivaju na Balkanu pisao koncem 19. stoljeća, niti najmanje pažnje nije obraćao stvarnim, političkim događajima i borbom za slobodu naroda ovog prostora u tom vremenu. „A upravo u ovo vrijeme su narodi ovog poluotoka vodili žestoke borbe s vojskom Osmanskog carstva. Njegovu propast Karl May doduše u svojim knjigama tematizira, no s druge strane i ne obraća previše pažnje. Karakteristično je za njega da je primijetio borbu za oslobođenje i samostalnost pojedinih balkanskih zemalja, no ti ljudi su za njega i dalje bili samo obični pripadnici bandi pljačkaša. Ove nacionalne pokrete on takoreći nije uzimao ozbiljno“, kaže Peter Brenner.

Nikada nije ni bio na Balkanu

Karl May

Njegov je život bio buran, često je bio i u zatvoru

Odakle zapravo potječu ovakvi stavovi slavnog pisca prema Balkanu? Iz njegove ljubavi prema Osmanskom carstvu ili jednostavno dolaze iz težnje da predrasude i sliku Balkana, kakva je zapravo savršeno odgovarala njegovim romanima, nije nipošto želio izgubiti? Istraživanja njegovog opusa do danas zapravo nisu dala neki konkretan ili jednostavan odgovor. Činjenica je samo da Karl May nije posebno dobro poznavao Balkan a niti je ikada posjetio ovu regiju. To se primjećuje na nizu primjera. U romanu „ Kroz zemlju Skipetara“, on primjerice navodi kako su Srbi i Albanci govorili jedan jezik, a i imena pojedinih zemljopisnih mjesta navodi sasvim krivo. Pa ipak, u njegovim romanima može se naći i štošta istinitog. On je primjerice, često navodio korupciju činovnika Osmanskog carstva koji su na svoj način pustošili vrlo često ionako siromašne predjele Balkana.

No, na koncu, romani Karla Maya nisu popularnost stekli svojim preciznim iznošenjem ondašnje političke ili etničke situacije na Balkanu, već time što su ispunjavali očekivanja, a time i predrasude. Njegove priče poticale su maštu mnogih dječaka i djevojčica, a ono što je napisao nikada nije bilo u nekoj zloj namjeri. To mu je očito i samom bilo izuzetno važno, te su njegove navodno posljednje riječi bile: „Uvijek sam želio činiti samo dobro…“.

Autorice: Lindita Arapi/Željka Telišman

Odg.ured: Nenad Kreizer