1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Bajka o sigurnim zemljama podrijetla

Kako bi dolazilo manje tražitelja azila u Njemačku, Albaniju, Kosovo i Crnu Goru sve više političara žele staviti na popis „sigurnih zemalja podrijetla“. Ali to je i više nego optimistična procjena tih zemalja.

Za ministarstvo unutrašnjih poslova njemačke savezne pokrajine Bavarske je stvar jasna. Glasnogovornik Ministarstva Oliver Platzer za DW kaže kako su tamo "uvjereni da su Albanija, Kosovo i Crna Gora `sigurne zemlje porijekla.“ Glasnogovornik podsjeća kako je "više od 99 posto zahtjeva za azil građana tih zemalja njemački Ured za migracije i izbjeglice odbio kao očigledno neosnovane“, a eventualno se neki zahtjev pozitivno rješava samo iz humanitarnih razloga, odnosno ako su tražioci azila iz tih zemalja iznemogli ili bolesni.

Bayerisches Innenministerium - Pressesprecher Oliver Platzer

Oliver Platzer

S njim se slažu i premijeri ovih balkanskih zemalja. U pismu koje su poslali premijeri Kosova i Crne Gore opunomoćeniku Europskog parlamenta za Balkan, Davidu McAllisteru se između ostalog tvrdi: „Mi smo za to da se Kosovo u njemačkim službama klasificira kao `sigurna zemlja porijekla`.“

Njemačka humanitarna organizacija Pro Asyl ipak ne misli tako. Tako glasnogovornik ove organizacije Bernd Mesovic "ima velikih problema prihvatiti oznaku ovih država kao sigurne zemlje porijekla.“ I na Kosovu baš kao i Albaniji i Crnoj Gori se jedva može govoriti da tamo postoji pravna država kako se ona razumije na Zapadu. Pravosuđe nije neovisno, a neugodne novinare se progoni i izlaže pritisku.

Crnom Gorom vlada dinastija koja se stvorila oko premijera Mila Đukanovića i čak se govori o državnim strukturama koje su slične mafiji. Nepotizam i korupcija su svakodnevnica u svim tim zemljama, a Mesovic osobito upozorava na status Roma u Kosovu. Oni su masovno diskriminirani i mnogi od njih su napustili ovu zemlju već iz straha za vlastitu sigurnost. Mesovic zaključuje: ima ozbiljnih sumnji da se u sve te tri zemlje učinkovito štite ljudska prava.

Nema posla, nema nade

Pored toga i teško gospodarsko stanje prije svega pogađa život mladih. I četvrt stoljeća nakon "komunizma kamenog doba" Envera Hoxhe je Albanija među najsiromašnijim zemljama Europe. „Nezaposlenost se može procijeniti na 30% jer ne postoje pouzdane brojke", objašnjava Konrad Clewing iz Instituta za istraživanje istoka i jugoistoka Europe u Regensburgu. "Industrija je još uvijek nerazvijena, a u velikim dijelovima zemlje je s poljoprivredom čak još gore." Mnogi Albanci su radili kao gastarbajteri u Grčkoj, ali zbog tamošnje krize je stotine tisuće njih i tamo izgubilo posao. Tako više nema niti prihoda njihovog novca iz inozemstva.

Kosovo Hauptstadt Pristina

U Kosovu mladi jedva vide ikakvu perspektivu.

Na susjednom Kosovu je i gospodarski i socijalno čak još gore, žali se Belul Beqaj, politolog iz Prištine. Gotovo pola od 1,8 miliona stanovnika živi u siromaštvu, a 45 do 50 posto radno sposobnog stanovništva je nezaposleno. Većinom se radi o mladim jer Kosovo ima najmlađe stanovništvo u Europi.

Organizacija Transparency International također smatra Kosovo zemlju sa najvišom razinom korupcije u Europi: „Nepotizam je posvuda. Nemoguće je dobiti posao bez 'veza'. Sve ide preko klanova i obitelji i njihovih veza" kaže Bequaj. "Taj osjećaj kako se na normalan način ništa ne može postići, taj nedostatak perspektive, nemoć i nesigurnost, sve to vodi da mladi i odvažni ljudi žele napustiti zemlju“.

"Idemo odavde"

To pokazuje i istraživanje Zaklade Friedrich Ebert o mladima u jugoistočnoj Europi. Na zapadnom Balkanu ih je većina nezadovoljna stupnjem demokracije u njihovim zemljama i trpi zbog nezaposlenosti i siromaštva. Za sebe ne vide nikakvu perspektivu, nemaju interesa za politikom i ne vjeruju političkim i društvenim institucijama. Zbog toga mnogi žele emigrirati: 55% ispitanih građana Kosova od 14 do 29 godina želi napustiti zemlju. U Albaniji ih je 67 posto. Slično izgleda i u drugim zemljama regije koje je Njemačka smatra „sigurnim zemljama porijekla“: tako bi 53 posto mladih Makedonaca rado napustilo zemlju, baš kao i 49% mladih Bosne i Hercegovine.

Najjužnija njemačka pokrajina Bavarska svakako želi spriječiti da svi oni uopće dođu do Njemačke. Glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova Bavarske Oliver Platzer kaže kako se pouzdaju i u "prizore masovnog progona koji su učinkoviti u javnosti" i nada se da će uvrštavanje novih zemalja u popis zemalja sigurnog porijekla "uputiti jasnu poruku ljudima da ne dolaze ovamo."

Bernd Mesovic Pro Asyl

Bernd Mesovic

Belul Beqaj iz Prištine ne vjeruje da će to funkcionirati. „Tko da ostane u zemlji u kojoj nema nikakvih perspektiva čak i ako zna da ga u novoj državi čekaju poteškoće?“ Jedino se tako može nadati kako će baš on biti među 0,3% onih čiji će zahtjev za azil biti prihvaćen.

Humanitarna organizacija Pro Asyl svakako želi da taj postotak bude mnogo veći. Mesovic zahtjeva da se ljudi ne odbijaju paušalno, već po zemlji iz koje dolaze nego da se svaki slučaj "pomno i individualno provjeri" prije nego što se donese odluka.

Kosovski politolog se zapravo nada da će Njemačka odbiti što više stanovnika Kosova jer je Beqaj uvjeren da su ti mladi "potrebni tu, na Kosovu. To su hrabri, nezadovoljni i često obrazovani ljudi. Oni ovdje, na Kosovu, trebaju nešto promijeniti. Oni trebaju ovdje prosvjedovati da se promijeni politika i da više nitko ne mora napuštati zemlju“.

Preporuka uredništva