Bageri umjesto lučkih radnika

Više od 40 godina radi u luci hanzeatskog grada Bremena. Taj 58-godišnjak danas je zaposlen kao inspektor u bremenskoj tvrtci koja upravlja skladištima i raspoređuje osoblje po smjenama. No, školovao se za tipično lučko zanimanje kontrolora. Kontrolor je bio desna ruka trgovca, priča Bräuer te dodaje kako su morali kontrolirati robu koja je stizala iz prekomorskih zemalja.

Desna ruka trgovcima

Od dobavljene sirovine, kao što je pamuk, kava ili duhan, uzimali su se uzorci i uspoređivali s uzorcima koje je trgovac donio iz zemalja podrijetla. Ako bi, primjerice, pamuk bio mokar, s mrljama ili pomiješan s puno lišća, odmah bi se pisala “prijava“ glavnom uredu, a trgovac je reklamirao robu, a ako ne bi došlo do pogodbe, bila bi uključena burza kao neutralni arbitar.

Po dimnjaku prepoznaje brodove

Bräuer je odrastao u Walleu, gradskoj četvrti uz samu luku. “Za nas djecu luka je bila najbolje igralište“, prisjeća se. Između starog postrojenja za trgovinu žitaricama, izgrađenog u doba kada je Bremen bio još najveća luka za njihov pretovar, i bunkera za podmornice iz manje slavnih dana, moglo se prekrasno igrati skrivača. I pogađanje pripadnosti brodova bilo je omiljeno zanimanje dječaka. Tako je crveni hanzeatski križ uvijek bio siguran znak za brodove njemačkog parobrodara Hanse. Je li odgovor točan postajali bi jasno tek kad bi brodovi došli dovoljno blizu da im se može pročitati ime. “Imena brodova Hanse završavaju na -fels, na primjer Uhenfels, a brodovi Lloyda imaju završetak -stein kao Birkenstein“, objašnjava Bräuer. Budući da su njegovi prijatelji iz škole i s nogometa nakon školovanja posao naravno potražili u luci, i Bräueru je bilo jasno da želi tamo raditi. Ali posao kontrolora - koji je u pedesetima prošlog stoljeća uveden i kao naučničko zanimanje - više ne postoji. Danas postoji nešto slično i ima službeni naziv kontrolor robe iz prekomorskih zemalja.

Od malih transportnih kolica do teških dizalica

Ne samo da je nazivlje postalo modernije - općenito se život u luci iz temelja promijenio, kaže Bräuer. Ljudi i brodovi postali su tamo deficitarna roba. Zbog visokih pristojbi, brodovi se u lučkom pristaništu zadržavaju tek nekoliko sati. Ranije je roba u vrećama bila ono čime smo se bavili cijeli dan, priča Bräuer. Bilo je potrebno puno radnika koji su s kolicima dovozili robu na brod ili s brodova. 70-ih je taj posao sve više počeo preuzimati viljuškar, a onda su došli kontejneri. Danas se čak i kava doprema u kontejnerima za rasutu robu, navodi Bräuer. Ručni rad zamijenile su dizalice teške nekoliko tona i viljuškari.

Hvali more, drž' se kraja

Iako Hans Joachim Bräuer cijeli svoj život ima nešto s brodovima, ostao je vezan za kopno prema geslu: hvali more, drž' se kraja. Tek se prošle godine prvi puta u životu otisnuo na nešto duži put brodom do Norveške. Svoj zavičajni grad Bremen voli iznad svega: “To je grad bez nervoze, sve je pregledno.“ Osim toga, priča, ovdje se može najbolje baviti svojim omiljenim hobijem, a to je vožnja biciklom: “Ako mi treba malo opuštanja, brzo skočim na bicikl i odmah sam na nasipu. A onda mogu satima okretati pedale...“