1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Bagdadski simfoničari - uprkos fatvi

Devedest glazbenika svira u Iračkom nacionalnom simfonijskom orkestru. Uglavnom muškarci, ali ima i žena. Neke su tradicionalno pokrivene glave. Druge su u trapericama i puloverima ili dugim suknjama.

Violinski ključ

Glazbom protiv straha

Irački nacionalni simfonijski orkestar osnovan je 1948. i prilično je dugo bio jedini simfonijski orkestar u tom području. Drugi je bio egipatski koji je osnovan tek 1959. Zahvaljujući bliskim vezama između Bagdada i Moskve, u Irak su tada stizali brojni istočnoeuropski glazbenici. Ali izbijanjem rata u Zaljevu 1991. većina stranih glazbenika je napustila zemlju. Oni koji su ostali, slijedili su ih nakon što su sankcije protiv Iraka život tamo učinile vrlo teškim. Glazbenici koji su ipak ostali, zarađavili su tek jedan dolar mjesečno.

Dirigent s nemogućom misijom

Kad se glazba i život prožimaju

Kad se glazba i život prožimaju

Karim Wasif osobno je doživio ta vremena. On je odrastao u umjetničkoj obitelji. Otac mu je bio poznati iračko-sirijski glumac, a majka egipatska koncertna pijanistica. Pohađao je renomiranu Glazbenu i baletnu školu u Bagdadu, konzervatorij, a na violončelu su ga podučavali ruski učitelji glazbe. S trinaest godina je dobio prvi posao kao violončelist kod iračkih simfoničara. Zarađivao je 700 dolara mjesečno, što je bio velik novac. No već sa devetanest godina je mislio da mu je karijera završena. Zbog Zaljevskog rata morao je odbiti stipendiju u Moskvi.

Zajedno s majkom je preselio u Kairo i predavao na tamošnjem konzervatoriju. Iz Kaira je otišao u SAD na studij i obrazovao se za dirigenta te kasnije uzeo i američko državljanstvo. No ostao se osjećati Iračaninom i stoga se vratio u Bagdad.

Sad vodi Simfonijski orkestar u Bagdadu. Kad je počeo 2005. grad je bio u potpunom kaosu. Građanski rat. autobombe, samoubilački napadi.... Sad je tek nešto malo bolje, ali prostorije Instituta za lijepe umjetnosti gdje vježba sa svojim glazbenicima, jadno su opemljene. U pregovorima s vladom uspio se izboriti za godišnji proračun od 1,2 milijuna dolara za svoj orkestar. Sad čak i mladim glazbenicima može jamčiti plaću od tisuću dolara mjesečno. To je za Irak mnogo.Osim toga osnovao je akademiju u kojoj se mogu glazbneo obrazovati djeca. Tu bi trebao stasati podmladak orkestra.

Fatvom protiv klasične glazbe

Irakinja s maramom na glavi

Ima žena pokrivenih maramama i onih u trapericama

Devedest glazbenika straih između 25 i 75 godina danas svira u tom orkestru. Uglavnom muškarci, ali ima i žena. Neke su tradicionalno pokrivene glave. Druge su u trapericama i puloverima ili dugim suknjama. Zajedno u orkestru sviraju arapski suniti i šijiti s Turkmenistancima, Armenicma, Kurdima i kršćanima. Izvode glazbu skladatelja kao što su Wagner, Mahler, Brahms i Beethoven, ali često i suvremenu iračku glazbu. No nisu svi Iračani ljubitelji ovog orkestra. Neki glazbu samtraju neislamskom, u nekim gradovima mladim ljudima prijete ako ih vide s koferom od violine u ruci. Protiv klasične glazbe proglašena je čak i fatva.

Simfoničari u Bagdadu nastupaju ti puta mjesečno. Besplatno. Ugalvnom su popunjene dvije trećine mjesta u koncertnoj dvorani. Unatoč svim problemima, simfoničari imaju svoju vjernu publiku.

Autor: Olivia Schoeller/ Frankfurter Runschau/ sk

Odg. ur.: A. Šubić