BAD Co. uopće nije loše društvo

Glavno izražajno sredstvo skupine BAD Company je pokret, no zvuk, slika i tekst logično se nadovezuju na njihov koncept. Na projektima oko sebe okupljaju niz mladih, inovativnih umjetnika s različitih područja, a smo su tijekom ove godine nastupili u Litvi, Latviji, Poljskoj, Švedskoj, Italiji, Rusiji i drugim europskim zemljama. Tijekom šestodnevnog slavljeničkog programa BAD Co. će u «Borbi» predstaviti rezultate svojeg novog umjetničkog istraživanja, izvesti dio repertoara i predstaviti niz svojih bivših i budućih suradnika. S jednim od osnivača skupine, Goranom Sergejem Pristašom razgovarao je Vid Mesarić:

Pregledavajući arhivu koju je tijekom svojega petogodišnjeg stvaranja prikupilo Bezimeno autorsko društvo, teško je ne primijetiti da ta grupa više izvedbi nekih svojih komada odradi izvan Hrvatske, nego li na svojem domaćem terenu, no Goran Sergej Pristaš smatra da to nije do kraja točno: «Mislim da je zapravo to ekvivalentno. S obzirom na to da smo mi lokalna grupa, participiramo o jednom drugom tipu scene nego što je europska scena. Kad se gleda širina tih krugova, čini mi se da smo jednako poznati. S jedne strane na lokalnoj sceni, dio ste situacije u kojoj svi znaju sve o svima, i to nije usporedivo s primjerice belgijskom scenom gdje imate toliko grupa da ni je idete gledati sve. S druge strane - na europskoj sceni – ipak kada gostujete u nekim gradovima poznati ste unutar nekih mreža među tim centrima koji vas prezentiraju, tako da se ne može reći da se za BAD Co. zna više u jednom Briselu, nego u Zagrebu.»

BAD co. uvijek naglašava važnost grupnog istraživanja. Za njih je kolektivitet jedna od pretpostavki rada koju, doduše, nužno ne reprezentiraju u samim predstavama: «Nego nam je on bitan zato što smatramo da treba biti nezavisan u takvom produkcijskom okviru i misliti vlastite uvjete proizvodnje, odnosno na koji način se odnosimo prema kontekstu i prema institucijama,» kaže Pristaš i nastavlja: «Počevši od toga da smo krenuli kao prijateljska grupa, preko toga da je to ipak sustav koji omogućuje efikasnost u samoj produkciji, to je dovelo do toga da ipak kao egzistiramo kao kolektiv koji razmišlja o dinamikama uključivanja i isključivanja suradnje. BAD co. raste u svojem članstvu, diversificira se, nema neku univerzalnu estetsku sliku, no postoji neko zajedništvo u mišljenju tema i problema kojima se bavimo.» Pristaš dodaje kako u svojim radovima njegova grupa nipošto ne bježi od političnosti, štoviše: «Mi smatramo da umjetnost ima mogućnost proizvodnje novih tipova odnosa koji možda nisu prepoznatljivi u širem društvenom kontekstu i koji počinju intrigirati činjenicom da je oko nekih stvari koje nam nisu jasne postoji ipak zadovoljstvo supostojanja.»

Osim kroz umjetničko djelovanje, članovi BAD co.-a aktivno su se uključili i u proces javnog zagovaranja promjene načina politike državnog i gradskog financiranja kulture, o čemu Pristaš kaže: «Ono što je ključna stvar jest da prioritetni projekti moraju biti usporedivi na više razina. Dakle, prioritetni projekti u institucionalnoj sceni mora biti u rangu financiranja s prioritetnim projektima na nezavisnoj sceni, u individualnim inicijativama itd, dok ne dođemo do te mogućnosti da jednako vrijedni projekti, bez obzira na njihov background, budu jednako financirani.»

Za kraj, Pristaš nam je otkrio i sadržaj „Dijeljenog prostora“ – kako su nazvali šestodnevnu proslavu 5. godišnjice rada, koja se ovih dana održava u bivšoj tiskari u Zagrebu: «Mi smo ovu petu godišnjicu počeli istraživačkim projektom koji se odvijao kroz cijelu godinu. Kada smo već uronjeni u istraživanje, zanimalo nas je kako to prezentirati i iskomunicirati ono što BAD co. proizvodi, a uz to ponuditi i retrospektivu dosadašnjih rezultata i otvoriti to javnosti tako da sve bude vidljivo i kroz radne procese i kroz izvedbe.»

Sve do srijede, tako se u prostoru Tiskare Borba mogu pogledati aktualni projekti BAD co.-a, radovi njihovih bivših i budućih suradnika, te pratiti diskusije i predavanja koja tematiziraju nadopunjavanje i funkcionalnost umjetničkog istraživanja, kompleksne sklopove izvedbe, izvedbene mašine te različite aspekte komunikacije neuspjeha i krize unutar projekata, skupine i javnosti.