Bad boy njemačkih medija

Ako su odbijali sve upite za intervuje, njegove nisu. Bez obzira o kome je bilo riječ, za njega su uvijek imali vremena – Sharon Stone, Sean Penn, Kim Basinger, Quentin Tarantino…popis je dugačak i tijekom četiri godine koliko se nalazio na samom vrhu njemačkog i švicarskog tiskovnog novinarstva, Tom Kummer dobio je ekskluzivne intervjue s kime god je to poželio. Kako on i tako i urednici koji su ga plaćali – na sveopću radost publike koja je ponekad vrlo privatne detalje iz života poznatih gutala i uvijek tražila još.

Samo je on, kako se tada činilo bio u stanju od poznatih izvući crtice, anegdote, intimna priznanja. Konkurencija je bjesnila od zavisti, no Kummerov biznis i slavu ništa nije moglo zaustaviti. Sve dok 1999. godine ipak nije izašlo na vidjelo da su intervjui za koje je naravno dobivao i basnoslovne honorare bili jednostavno – izmišljeni. Od tada radi kao učitelj tenisa i živi viši manje povučeno u Los Angelosu.

Tyson koji jede žohare i čita Hemingwaya

Jedan od njegovih ondašnjih naručitelja, dugogodišnji glavni urednik jednog švicarskog dnevnika, Zuericher Tagesanzeiger, Mađar Miklos Gimos, ni u godinama koje su slijedile očigledno nije mogao pronaći svoj mir. Iz čiste znatiželje i impulsa da rasvijetli „lik i djelo“ najvećeg medijskog prevaranta novije njemačke i švicarske povijesti i koji ni dan danas ne pokazuje niti najmanji osjećaj krivnje, Gimos je snimio film. On ovih dana dolazi u njemačka kina a kako piše ovdašnja kritika, „film je bolji nego što je bilo za očekivati“. Miklos Gimos naime u njemu ne daje samo uvid u psihološki profil jednog hohštaplera, već vrlo kritički i precizno prikazuje i situaciju u takozvanom celebrity novinarstvu uopće. Do skandala i cijele priče ne bi moglo niti doći da nije svatko odigrao svoju ulogu, odnosno, dao svoj maksimalni doprinos – karijerom opsjednuti urednici, filmski distributeri i naravno prije svega – čitatelji gladni detalja iz života poznatih.

Već sama činjenica da u dokumentarnom filmu „Bad boy Kummer“, pred kameru izlazi tek mali broj ondašnjih urednika, govori dovoljno samo za sebe. Oni koji su to učinili, tvrde da im je ponekad „zapeo za oko poneki čudni detalj“, no da su za dobru priču jednostavno „opet zatvorili to jedno oko“. A tih detalja je bilo zapravo nebrojeno mnogo – jedan od možda najduhovitijih bio je u izmišljenom intervju kojeg je Tom Kummer obavio s boksačem Markom Tysonom. „Pročitao sam sve Hemingwayeve knjige…Kada sam bio u zatvoru, redovito sam jeo proteinima bogate žohare…“, rekao je navodno Tyson.

Da je zapravo nemoguće u vremenu od maksimalno 15 minuta, koliko naime u pravilu traju intervjui s velikim zvjezdama, uopće doći do tema kao što je literatura ili alternativni način prehrane, očigledno se većini urednika nije činilo čudnim. Većina je kasnije izjavila kako su stvarno vjerovali da je riječ o „iznimnom talentu Toma Kummera, njegovim iznimnim vezama sa svijetom poznatih i naravno jedinstvenom (božjem) daru da iz svakog, bez obzira o kome je riječ, već nakon nekoliko minuta izvuče neku intimnu priču“.

Autor: Jochen Kuerten, agencije / Željka Telišman

Odg.ured: N. Kreizer