1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Azem Vlasi - 20 godina od Gazimestana

Lipanj 1989., Vidovdan. 20 godina je prošlo otkako je Slobodan Milošević na Gazimestanu održao govor koji je, po mnogima, pokrenuo lavinu koja je rezultirala raspadom Jugoslavije.

Prosvjed Srba zbog proglašenja kosovske neovisnosti na srpsko-kosovskoj granici. Merdare, 21. veljače 2008.

Puno se promijenilo odonda. Prosvjed Srba zbog proglašenja kosovske neovisnosti na srpsko-kosovskoj granici. Merdare, 21. veljače 2008.

Azem Vlasi bio je jedan od vodećih albanskih političara na Kosovu 1989. kad je srbijanski predsjednik Slobodan Milošević održao govor na Gazimetanu i, po mnogima, pokrenuo lavinu koja je rezultirala raspadom Jugoslavije. Bio je predsjednik Pokrajinskog komiteta Saveza Komunista Kosova i član predsjedništva Saveza Komunista Jugoslavije (SKJ). Nakon ukidanja autonomije i prosvjeda albanskih rudara u Trepči uhićen je i proveo je nekoliko mjeseci u zatvoru. Sada je odvjetnik a govori se da bi mogao postati prvi kosovski veleposlanik u Crnoj Gori. Suradnik DW-a Bahri Cani razgovarao je s njime o događajima koji su obilježili povijest Balkana.



Gospodine Vlasi, Kako gledate danas na govor Slobodana Miloševića, prije 20 godina, povodom 600-godišnjice Kosovske bitke u Gazimestanu?


AV: Posljedice Miloševićeve politike i njegovog govora, koji je tada najavio kasnije tregedije, istražuju se i danas. U Srbiji se u suštini ni danas skoro ništa nije promijenilo u odnosu na Miloševićevu politiku prema narodima s prostora bivše Jugoslavije, pogotovo prema Kosovu i Albancima. Promenjene su samo okolnosti, pošto Srbija više nije u stanju ratovati. Što se posljedica po ostale zemlje tiče, one su doživjele velika razaranja i zastoj, tako da sve one, osim Slovenije, i dalje čekaju kako bi ispunile neke uslove za integraciju u Europu. Tadašnja politika Slobodana Miloševića bila je suluda, ali se ta politika ne može izjednačiti samo s njegovim imenom. Milošević je bio samo sposoban menadžer tadašnje naopake politike - politike koja je vodila do najvećih razaranja i ratnog huškanja nakon Drugog svjetskog rata.


Postoje razna mišljenja oko toga tko je i kada počeo. Koji su bili ciljevi te politike i tko stoji po Vašem mišljenju iza te, kako Vi kažete, "naopake" i "ratnuhuškačke" politike?


AV: Srbija je u to vrijeme imala ambicija razoriti tadašnju Jugoslaviju, koja je po Ustavu iz 1974. godine, bila više konfederacija nego federacija, i da kotač povijesti vrati unazad. Htjela je od Jugoslavije stvoriti takozvanu veliku Srbiju i povratiti srpsku dominaciju, kao u vrijeme Rankovića. Iako su iz Europske unije tada dolazili jaki signali da treba sačuvati Jugoslaviju i da treba ispuniti uslove za europske integracije, Milošević i politika koja je njega kao lidera izbacila na površinu, željeli su samo da se Srbija proširi i zauzima teritorije i da stvori takozvanu "Srboslaviju". Bilo je jasno da će nas takva politika uvući u rat. On je u Gazimestanu okupio i tadašnji jugoslovenski politički vrh, da proslavi nasilno oduzimanje autonomije Kosova, ali i da ih upozori da će biti rata, ukoliko se ne pokore njegovu diktatu.


Dakle Vi smatrate da je taj govor najavio početak krvavog raspada Jugoslavije, koji je uslijedio početkom 90-tih?


AV: Praktično da, pošto su svi ostali, osim Slovenaca, skoro šutke prihvatili okupaciju Kosova i nasilno gaženje Ustava. Jugoslavenski ustav je tada bio tako izbalansiran, da bi vađenje bilo kojeg kamena iz njegova temelja značilo i njegov raspad. Ustavni položaj Kosova i Vojvodine je bio važan kamen temeljac, što neki nisu shvatili. Mislili su da će se Milošević time zadovoljiti i da neće nastaviti svoju suludu politiku. Pogriješili su što nisu shvatili na vrijeme. S druge strane Milošević je stvarno pomislio da može ostvariti svoje ciljeve koje je započeo okupacijom Kosova.


Rekli ste da je međunarodna zajednica htjela očuvati i transformirati Jugoslaviju. Ipak čini se da Jugoslavija ne bi mogla biti očuvana, čak i da nije bilo Miloševića, budući da su nacionalne snage, koje su u drugim državama htjele stvoriti svoje države bilo toliko jake?


AV: Ne vjerujem da bi Jugoslavija mogla biti očuvana u tadašnjem obliku. Jugoslavija se svakako morala transformirati a možda i rasformirati. Dogodila bi se možda radikalna transformacija, ali u okviru europskih integracija, a ne na tako krvav način kao što se dogodilo. Politika Miloševića i njegova režima nije prouzrokovala samo raspad Jugoslavije nego i velike tragedije. Bez Miloševića bi se govorilo o rasformiranju Jugoslavije a ne krvavom raspadu.


Autor: Bahri Cani


Odg. urednica: Snježana Kobešćak