Axel Schulz: "Djecu treba maknuti s ulice"

Axel Schulz je jedan od najpoznatijih "teškaša" u povijesti njemačkog boksa. I jedan zbog kojega je legendarni George Foreman izgubio IBF-titulu svjetskog prvaka. Suci su doduše odlučili da je Foreman bio bolji u meču održanom u travnju 1995., ali su gotovo svi stručnjaci bili mišljenja da je pobjedu zaslužio njemački boksač. Očito i Foreman - on je pošto-poto htio izbjeći revanš sa Schulzom pa mu je savez oduzeo titulu.

Axel Schulz danas se angažira za mlade iz socijalno slabih sredina i veleposlanik je Zaklade Laureus Sport for Good. Geslo kojim se ona vodi je da sport može promijeniti svijet, a njezin cilj je kontinuirano poboljšavati kvalitetu života što više djece i mladih u Njemačkoj i Austriji. Promotori zaklade su njezini veleposlanici, njih 46, mahom sportske legende. Pored Axela Schulza, tu su Franz Beckenbauer, Boris Becker, Katarina Witt, Hermann Meier, braća Kličko... Schulz je i pokrovitelj projekta KICKFORMORE, posebne lige uličnog nogometa.

Deutsche Welle: Axel Schulz, prije si se borio u boksačkom ringu, danas pomažeš mladima. Kako izgleda Tvoj rad za Zakladu Laureus?

Axel Schulz: Mi pokušavamo djecu maknuti s ulice tako što u njima budimo interes za sport i kretanje u svakodnevnom životu. To se ne može nazvati baš radom, jer mi to pričinjava veliko zadovoljstvo. Naravno da to uzima puno vremena, ali svi mi koji se u tome angažiramo radimo to rado i sa srcem.

Koja je poruka koju Ti možeš kao bivši boksač prenijeti mladima?

Poruka je jednostavna: krećite se, bavite se sportom, postanite članovi sportskih klubova. Jako je, naime, važno da se mladi naviknu na to da u životu ima nekoliko pravila. Sport definira jasna pravila, dakle, ako u nogometu nekoga grubo fauliram, dobit ću crveni karton, ako u boksu nekoga udarim po zatiljku bit ću jednom opomenut, a drugi put diskvalificiran. Mi objašnjavamo klincima da su u pravom životu posljedice još oštrije: ako nekoga na ulici pretučeš, završit ćeš u zatvoru.

Je li boks sport koji je predestiniran za ovakav socijalni angažman?

Boks je individualni sport. Čovjek se mora sam probijati, ali ipak mora poštivati pravila. Naši kritičari kažu: vi potičete ljude da se tuku. Mi im odgovaramo: naši klinci uče pametno baratati šakama. Imali smo tako jednog 13-godišnjaka koji se stalno na ulici tukao. Otkako sudjeluje u jednom našem projektu uopće se više ne tuče. Radije ide na boks. Sad se već borio 11 puta i u svih jedanaest mečeva pobijedio i totalno je sretan.

Ima li još priča koje su Te se dojmile?

Puno. Jedna djevojčica je došla kod nas kada je imala 11 godina. Njezina obitelj je živjela u socijalno problematičnom miljeu i nije joj mogla biti uzor. To su kasnije bili stariji dečki i cure koji su vodili projekt kojemu se priključila. Danas je ona sama jedna od vodećih igračica u ekipi. Polaže maturu i želi studirati. Ona sama kaže da joj bez Laureusa to ne bi bilo uspjelo, da bi još uvijek bila na ulici.

Imaš li neki najdraži projekt?

Nemam najdraži projekt, ali imam posebne miljenike među djecom. Zadivljen sam kako su se neki razvili. Često sam bio vrlo skeptičan, a onda zadivljen onim što su neka djeca na kraju postigla. Isprva ih želite samo maknuti s ulice, a na kraju postanu dobri boksači i primjeri drugima.

Što za Tebe osobno znači ovakav dobrotvorni angažman?

To je nešto sjajno. Za mene mnogi kažu: ah, Schulz, što on ima za reći, pa on je izgubio nekoliko mečeva. Ali ja uvijek kažem: važno je upravo ustati nakon poraza. To je tako u sportu. A još važnije je u životu. Zato kažem: kad ti u životu ne ide baš sjajno, stani na noge, gledaj prema naprijed i nastavi se boriti.

Često nastupaš u kuharskim tv-emisijama i već si objavio jednu kuharicu. Postao si veleposlanik zdrave hrane. Zašto?

Zato što postoji potreba za tim. Moramo raditi na tome da kvalitetna hrana ne bude skupa. Ako se sve kuha i sprema svježe, to je malo skuplje nego fast food. Zato se zalažem da se zdrava hrana subvencionira.