1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Auto na slamu? I to je moguće!

Već se godinama zna da su izvori nafte ograničeni te da će za nekoliko desetljeća biti nužno voziti automobile na neki drugi pogon. Što će to biti, još nije sigurno, ali već sad su u modi razni alternativni izvori energije. A to je tim važnije, jer u svijetu očito vrlo brzo rastu potrebe za energijom.

I šaš može biti pretvoren u benzin.

I šaš može biti pretvoren u benzin.

Nafta, zemni plin i ugljen ostaci su pretpovijesne flore i faune. U geokemijskom procesu, koji traje milijune godina, biomasa se pretvorila u fosilne izvore energije. Istraživači pokušavaju kemijskim putem taj proces skratiti na nekoliko sati i biomasu pretvoriti u sintetičko gorivo. Govori profesor Helmut Seifert: «Postoji ogroman višak materijala koji je trenutno neiskorišten. Na primjer višak slame, što je količina od oko 15 milijuna tona godišnje.»

Sve započinje pirolizom

Proces je sljedeći: slama i ostaci stabala iz šume prolaze kroz metalnu cijev, ugrijanu na stotinjak stupnjeva Celzija, bez kisika, tako da biomasa ne gori, već se raspada. Taj proces u kojem se složene molekule biljnog materijala pod utjecajem vrućine raspadaju i usitnjavaju stručnjaci nazivaju pirolizom. «Nastaju plin, pirolizirana nafta i koks. Plin se koristi za održavanje termičkog procesa. Nafta i koks se spajaju i nastaje slurry (kaša od pepela), koja se u sljedećem koraku tretira plinom. Iz toga se razvija sintetički plin te se nakon obrade pretvara u sintetsko gorivo.»

Postupak poznat iz Južne Afrike

Iz krute stvari sintetizira se plin, mješavina ugljičnog monoksida i vodika, a iz toga se dobiva tekuće gorivo. Ovaj postupak zapravo i nije nešto novo. U Južnoj Africi ljudi na taj način iz bogatih nalazišta ugljena proizvode umjetno gorivo. Takvo gorivo proizvođači motora vrlo vole, jer za razliku od benzina i dizela izgara relativno čisto, no ni izgaranje ugljena nije zdravo za okoliš. Biomasa ima i još jedan nedostatak. Mora se prikupljati i prevoziti iz udaljenih krajeva u središnju tvornicu. Helmut Seifert objašnjava korak po korak: «Postoji i mogućnost decentralizacije postupka pirolize, a to je da manje postaje za pirolizu smjestimo u ruralna područja gdje se skuplja biomasa. A drugi korak je zatim obrada plinom, što bi se radilo u središnjem postrojenju u kojemu se može dobiti veća izlazna kvaliteta.»

Sve veća konkurencija dizelu

Tako bi na licu mjesta nastale sirovine, koks i nafta koje se uz znatno manje troškove mogu dopremiti u tvornicu nego čista biomasa. Kod odluke o korištenju ove tehnologije odlučujuća će biti krajnja korisnost i ekonomska isplativost. U biomasi se nalazi određena količina energije. Dio se koristi za zagrijavanje peći za pirolizu, dio se tijekom obrade gubi, a samo 40 posto završi u gorivu. Kako kaže Seiffert, od 7,5 tona slame moguće je dobiti tonu sintetičkog goriva.

To je Siefertu poslužilo kao temelj za izračun prodajne cijene koja bi iznosila nešto više od trenutne cijene dizela. No, kod rastuće cijene benzina taj će omjer ići u korist sintetičkim proizvodima iz biomase.