1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Austrougarski zločini u Srbiji

U prvoj godini Prvog svjetskog rata na smrt vješanjem u Srbiji je osuđeno oko 30.000 ljudi, uglavnom civila. 100 godina nakon "velikog rata" austrijsko društvo tek se počinje suočavati i s ovim dijelom svoje povijesti.

Upravo tom temom bavi se izložba “Jubel und Elend” ("Klicanje i bijeda") u renesansnom dvorcu Schallaburg u Donjoj Austriji (do 9. studenog) i pri tome prati i razotkriva dva velika mita koja se, po mišljenju organizatora, vežu za vojsku Austrougarske monarhije i Prvi svjetski rat. Prvi mit je predstavljanje austrougarske vojske kao vojske visokih moralnih načela, dok je drugi mit obrazloženje kako je Prvi svjetski rat bio neminovan i kako se nije mogao izbjeći.

U razgovoru za DW povjesničar i glavni kustos izložbe Peter Fritz objasnio je da je želja bila ovom izložbom prikazati i mehanizme komunikacije i propagande kojima se ratovi pripremaju i koji ih onda u očima običnog čovjeka čine neizbježnima.

Peter Fritz

Peter Fritz

"Vojska Austrougarske monarhije je nad civilnim stanovništvom činila strašne zločine i daleko od toga da je to bila vojska visokih moralnih načela. To se rijetko spominje i s tim dijelom povijesti društvo se još nije suočilo. Pogrešno je također reći da je rat bio neminovan, on je bio neminovan jer ga je službeni Beč želio po svaku cijenu. Reći da je rat bio neminovan je naravno puno jednostavnije nego se zapitati tko je za rat odgovoran i na taj način se društvo i danas amnestira od odgovornosti za tu veliku katastrofu", kaže Fritz.

Propagandna mašinerija

O zločinima Austrougarske monarije, dodaje on, ne zna se mnogo, jer se ovom temom bavilo jako malo autora i povjesničara. Jedan od njih je Anton Holzer koji navodi kako su zločini protiv civilnog stanovištva naređivani iz samog vrha austrougarske uprave. Holzer opisuje zlodjela nad židovskim, poljskim, ruskim i rutenskim stanovništvom u Rusiji i Poljskoj te nad srpskim, crnogorskim i bosanskim stanovništvom na području Balkana. Propaganda mašinerija njegovala je tezu kako je u Monarhiji postojao i unutarnji neprijatelj, kako od njega prijeti velika opasnost, što je između ostalog kulminiralo i krilaticom "Serbien muss sterbien" ("Srbija mora umrijeti").

Tako su časnici Austrougarske monarhije u Srbiji naređivali da se "istrijebi i popali sve što je srpsko", a vješanja i masovna strijeljanja bila su ratna svakodnevica. Holzer detaljno opisuje nekoliko zločina u Šapcu i navodi da su masovna ubojstva pratile pljačke, palež i silovanja.

Fotografije kao svjedočanstvo zločina

Fotografije kao svjedočanstvo zločina

"Napisana je dakle ta jedna knjiga, Holzer je prikupio slike i dokumente i to je u principu sve. Mi smo ipak željeli dati i tu stranu medalje, iz jednostavnog razloga jer je i to dio povijesti, ali i zbog toga jer se u tom kontekstu i pitanje krivnje i odgovornosti mora ponovno postaviti. Stanovništvo bi se danas trebalo time baviti, jer je to relevantno i za naše današnje stavove kojima možemo utjecati ili ne utjecati na krize i sukobe", kaže Fritz.

Vješanja i deportacije

Tako se i na izložbi u dvorcu Schallaburgu nadomak St. Pöltena, mogu vidjeti i fotografije vješanja i streljanja srpskih civila, kao i kopije i originali smrtnih presuda ratnog suda Austrougarske monarhije u Srbiji. Dojava lokalnog špijuna o tome da se u određenoj kući kriju "izdajnici" bila je npr. dovoljna da se cijela obitelj osudi na smrt vješanjem. Nerijetko su vješani i svećenici, pod optužbom da u narodu šire duh izdajništva. Različiti izvori navode da je u tijeku prve ratne godine na smrt vješanjem u Srbiji osuđeno oko 30.000 ljudi.

Dosta prostora na izložbi posvećeno je ratnom zarobljeništvu i životu u logorima koji su se nalazili širom današnje Austrije. U njima su bili zatvoreni i mnogi ruski, poljski i srpski civili, a uvjeti života bili su teški i surovi. O tome svjedoči nekoliko eksponata – križeva koje su zatvorenici izrađivali od sitnog drva, a koje bi onda sa stražarima u logorima mijenjali za komad kruha. Zarobljenici su bili i na prisilnom radu kod lokalnog stanovništva, tako je jedan od njih vlasnici pekare za koju je radio poklonio ogrlicu izrađenu od - kostiju štakora. I on je u zamjenu dobio samo komad kruha.

Eksponat izložbe u dvorcu Schallaburg

Eksponat izložbe u dvorcu Schallaburg

Svi ratovi su isti

Od posebne važnosti za organizatore izložbe bila je tema propagande u Austrougarskoj monarhiji. Ta mašinerija je radila sustavno, i u nekoliko faza neprijatelja lišavala karakteristika ljudskosti – u toj mjeri da vojnici ubijajući civile iz redova određenih naroda nisu smatrali da ubijaju ljude, već bića koja ionako nisu vrijedna postojanja.

"Takve stvari se po istom principu događaju i danas. Nama je bilo važno predstaviti te mehanizme kako bi ih bilo lakše prepoznati i kako bi ljudi ranije mogli reagirati i dići svoj glas protiv toga. Zanimljivo je da je kontekst u kojem se pripremao Prvi svjetski rat sličan današnjem: ljudi su i tada raspravljali o tome zašto razlike između bogatih i siromašnih postaju sve veće, i tada su se pitali zašto tehnika napreduje tako brzo i zašto ju je teško pratiti, i tada su vjerovali da je svijet toliko povezan da do rata nikako ne može doći. Svi ratovi se međutim pripremaju na isti način i u sličnim okolnostima, važno je samo prepoznati te strukture i na vrijeme dići svoj glas protiv toga", zaključuje Peter Fritz.

LINK: http://www.dw.de/dw/article/0,,17989134,00.html

Preporuka uredništva