1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Asad uvjeren u pobjedu

Čini se da trenutno nijedna strana ne može pobijediti u ratu u Siriji. To sigurno ne povećava izglede za uspjeh mirovne konferencije u Ženevi planirane za kraj studenog. Ni režim ni oporba ne odustaju od svojih zahtjeva.

Otkako su vladine snage i saveznički Hezbolah u lipnju 2013. osvojili grad Al-Kusair, nijedna strana nije zabilježila vojne uspjehe vrijedne spomena. U gradu Deri na jugu zemlje pobunjenici su zauzeli stari dio grada, ali nisu protjerali vladine snage. Slično je i u pokrajini bogatoj naftom, Deir al-Sor. Samo radikalno-islamističke skupine povećavaju svoj utjecaj, ali očito na štetu drugih pobunjeničkih skupina.

Inspektori za kemijsko oružje

Dok inspektori rade neće biti intervencije

Stručnjak za Siriju iz britanskog instituta RUSI (Royal United Services Institute) Joshi Shashank predviđa pat-poziciju na bojnom polju. Sve strane su ojačale svoje pozicije, rekao je u razgovoru za DW. Režim u Damasku kontrolira teritorij od oblasti Dera preko dijelova grada Homsa pa sve do obale. Nasuprot tomu, pobunjenici su izgradili svoje pozicije na sjeverozapadu zemlje, duž obale Eufrata i granice s Irakom. "Ipak, kod pobunjenika nema jedinstvenog saveza, koji bi nadzirao to područje", objašnjava ovaj znanstvenik. Štoviše oporbene skupine međusobno ratuju. Tako su žestoke borbe vođene između Kurda i džihadista povezanih s terorističkom mrežom Al-Kaidom.

Nijedna strana nije umorna od rata

Iako poslije dvije i pol godine borbi i stotinu tisuća mrtvih nijedna strana ne može računati s pobjedom, čini se da nijedna strana nije umorna od ratovanja. Prema procjeni Shashanka sirijski predsjednik Bašar al-Asad sebe vidi u boljoj poziciji. Pri tom vjerojatno aktualnu situaciju uspoređuje sa stanjem sredinom 2012. Tada se činilo da će režim izgubiti. "U usporedbi s tim razdobljem sada se dobro drži", kaže Shashank.

Vlada na diplomatskom parketu i te kako bilježi djelomične uspjehe. Damask je postao pregovarački partner međunarodne zajednice zahvaljujući dogovoru o uništavanju sirijskoga kemijskog oružja. Sve dok međunarodnim inspektorima bude omogućeno da rade, ne mora strahovati od američke vojne intervencije. Istovremeno, Asad polazi od toga da će oporba zbog svoje rascjepkanosti i povećanja moći islamista sve više gubiti podršku Zapada. Sirijski predsjednik i te kako ima razloga da dođe u Ženevu na mirovne pregovore 23. studenoga. "Ipak za njega je premalo poticaja da bi načinio daljnje ustupke", ističe stručnjak za Siriju Shashank.

ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, posebni izaslanik za Siriju Lakhdar Brahimi i američki ministar vanjskih poslova John Kerry

Konferencija u Ženevi, održana u rujnu, donijela je pomak

Ne žele pad režima

Također se ne očekuju ustupci ni od razjedinjene oporbe. Profesor za strateške studije iz Züricha Albert Stahel smatra da se u Ženevi može razgovarati o ostavci Asada bez istinske promjene vlasti. "Režim ne smije pasti, to nitko ne želi", kaže Stahel. Samo Turska i Saudijska Arabija žele da oporba preuzme vlast. Svi ostali se, usprkos zahtjevima za ostavkom Asada, slažu da žele održati režim u Damasku kao čimbenik stabilnosti. Prema švicarskom profesoru Stahelu, Amerikanci, Rusi i Iranci u tome imaju slične interese.

Ipak pobunjenici zahtijevaju ostavku Asada kao preduvjet za postizanje mirovnog rješenja. To sirijski predsjednik odlučno odbija. Time su šanse za političko rješavanje konflikta loše. Dio pobunjenika je već izjavio da neće doći u Ženevu. Sirijska nacionalna koalicija, s pretežno umjerenim snagama, odlučit će ovih dana hoće li nazočiti mirovnoj konferenciji. Međunarodna mirovna konferencija o Siriji, nazvana "Ženeva 2", trebala bi se održati 23. i 24. studenoga.

Preporuka uredništva