1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Arapsko proljeće uspona i padova

U arapskom svijetu se od 2011. događaju povijesne promjene. Tzv. Arapsko proljeće počelo je u Tunisu kada se zbog nepravde spalio jedan prodavač voća. Kasnije se val revolucije proširilo na Egipat i Libiju.

default

"Mohamed nije želio biti junak. Politika ga nije zanimala. Njegova situacija je međutim postala neizdrživa," kaže Manoubia Bouazizi, majka muškarca čija je smrt pokrenula proces demokratizacije koji je zahvatio veliki dio arapskog svijeta. Mohamed Bouazizi, siromašni trgovac voća u pustom, malom provincijskom gradu bio je očajan zbog situacije u kojoj se nalazio, tako da je odlučio politi se benzinom i zapaliti. Nakon tri tjedna provedena u bolnici, on je 4. siječnja podlegnuo ozljedama i umro.

Tunižani na ulicama

Njegova smrt je natjerala tisuće Tunižana da izađu na ulice, pogotovo u provinciji. Više se nisu dali zastrašiti. Niti tenkovima, niti riječima. Predsjednik Ben Ali prijeti, nastupa državnički, ponekad blago, ponekad spreman na kompromis, a ponekad jako oštro. Ništa ne pomaže. Brane u Tunisu pucaju 14. siječnja....

Bivši tuniski predsjednik Zine El Abidine Ben Ali

Bivši tuniski predsjednik Zine El Abidine Ben Ali pobjegao je u Saudijsku Arabiju

Ono što nitko ne zna - Ben Ali je odavno napustio zemlju. Pobjegao je u Saudijsku Arabiju, zajedno sa suprugom i velikim količinama novca, zlata i nakita. Još tijekom noći, građani upadaju na luksuzni posjed predsjedničke obitelji. Pljačkaju ga i pale. U uskim ulicama u centru grada se još danima čuju pucnji. Pristaše starog režima su se zabarikadirali, vode borbe protiv vojske i policije. Diktator je otišao, ali ljudi i dalje izlaze na ulice. Vjeruju da stara elita i dalje u rukama drži poluge moći i da želi onemogućiti uspjeh revolucije. U unakrsnoj vatri se našao premijer Mohamed Ganuči, koji je i za vrijeme Ben Alija obavljao istu funkciju.

Prosvjedi protiv režima u Tunisu

Prosvjedi protiv režima u Tunisu počeli su početkom 2011.

Krajem veljače on popušta pritisku i daje ostavku. Njegovog nasljednika Caida Ben Esebsija smatraju vjerodostojnim čovjekom bez mrlje. Demonstracije polako slabe. No odavno je oslabio i gospodarski rast. U cijeloj zemlji štrajkuju radnici, tvornice ostaju zatvorene, ulagači su suzdržani. Ni turisti ne dolaze zbog straha da bi moglo doći do nemira. Tadašnji ministar financija Džalul Ajed upozorava: "Ukoliko ljudi brzo ne osjete da im je bolje zahvaljujući demokraciji, demokratski proces bi mogao propasti."

Prvi izbori

Demokratski proces teče međutim bolje nego što se mislilo. 23. listopada Tunižani biraju ustavotvornu skupštinu zemlje. Ovo su prvi slobodni izbori u zemlji - povijesni trenutak. Mourad već od jutra stoji u redu ispred biračkog mjesta i kaže: „Jedva sam dočekao ovaj trenutak. Ovu su prvi izbori u mom životu. Nikada me nitko nije pitao za mišljenje, a kada bih ga izrazio, zanemarivano je. Za mene ovo nije samo glasačka kutija već i urna starog režima.“

Moncef Marzuki - novi predsjednik Tunisa

Moncef Marzuki - novi predsjednik Tunisa

Četiri dana kasnije, šef Izborne komisije objavljuje rezultate. Nije ih uspio izgovoriti do kraja jer su ljudi u dvorani ustali na noge, pljeskali, pjevali himnu. Izbornu pobjedu slave umjereni islamisti iz stranke Enahda. Glasnogovornica stranke Jusra Ganuči je tada izjavila:

"Tunižani su glasali za stranke koje su se stalno borile protiv Ben Alijeve diktature i koje su željele slobodu i demokraciju. To u prvom redu vrijedi za nas. Stoga i jesmo postigli ovako dobar rezultat."

Taj rezultat se međutim ne sviđa svakome. Mnogi revolucionari u Tunisu budućnost su drugačije zamišljali. Za njih su islamisti nužna cijena demokracije.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Iskra je prešla u Egipat

Preporuka uredništva