1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

"Arapsko proljeće" je zaobišlo pustinjske samostane

U egipatskoj pustinji Vadi al Natrun smješteno je nekoliko samostana koptskih kršćana. Redovnici koji tamo žive znaju malo ili nimalo o političkim promjenama koje su zadesile njihovu domovinu .

Motiv iz jedne koptske crkve

Motiv iz jedne koptske crkve

U samostanu Al Baramus, najstarijem od svih koptskih samostana, živi jedan mladi monah koji ne želi da mu ime bude objavljeno. No o svom životu, svojoj svakodnevici, priča rado: "Ja vrlo, vrlo rijetko napuštam samostan. U 12 godina sam samo tri puta izišao. No takav život sam sam izabrao. Stoga to i ne doživljavam kao ograničenje mojih sloboda", kaže mladi monah.

Više sloboda ali ne i za kršćane

Otac Joaquin s posjetiteljima samostana Sv. Pajsija Velikog

Otac Joaquin s posjetiteljima samostana Sv. Pajsija Velikog

No, on nije jedini koji se odlučio na dobrovoljnu izolaciju. Život pustinjaka (u ovom slučaju u doslovnom smislu te riječi) očito nije izgubio na atraktivnosti. Naprotiv. U samostanima u pustinji Vadi al Natrun u međuvremenu živi nekoliko redovnika u dobrovoljnoj izolaciji i skromnim životnim uvjetima. "Ljudi su zbog različitih poriva otišli u samostane. Ja sam vodio lagodan život, studirao sam ekonomiju i imao sam dobar posao. Hvala Bogu, vodio sam uspješan život. Unatoč tomu sam odlučio napustiti taj svijet i otići u samostan. Htio sam jednostavno imati više vremena za molitvu i razmišljanje", priča mladi redovnik.

Život u pustinjskim samostanima je određen strogim ritualima i običajima. To je imalo za posljedicu da su redovnici slabo obaviješteni o društvenim i političkim promjenama koje već godinu dana potresaju Egipat. "Nas baš i nije previše briga za politiku. No svako malo nas netko posjeti i ispriča nam onda što se događa u zemlji", kaže monah. Nakon kraćeg razmišljanja ipak dodaje: "I mi imamo svoje mišljenje kao i svatko drugi. Mislim da je proces islamizacije zemlje sve izraženiji. Doduše građanskih sloboda je sve više, ali to ne vrijedi za kršćane. U Kairu su gorjele mnoge crkve".

Nestanak solidarnosti i sloge

Misa u koptskoj crkvi

Misa u koptskoj crkvi

Tijekom prvih prosvjeda u siječnju 2011. protiv sada već bivšeg predsjednika Hosnija Mubaraka muslimani i kršćani su se još borili rame uz rame. I ta je borba, kao što se pokazalo, bila uspješna. No u međuvremenu su zajedništvo i solidarnost okopnjeli. Političke i socijalne promjene donijele su nove slobode. No te nove slobode na žalost donose i praksu nekažnjavanja diskriminiranja manjina. Žrtve tih promjena najčešće su kopti.

Posljednjih nekoliko mjeseci diljem Egipta izgorjelo je nekoliko koptskih crkava, a deseci koptskih vjernika su u sukobima izgubili živote. Do eskalacija nasilja u pravilu dolazi kada kopti iziđu na ulice prosvjedujući protiv smanjivanja njihovih vjerskih sloboda. Netrpeljivost prema koptima nije pojava koja vlada posljednjih nekoliko mjeseci. Još je i bivši egipatski predsjednik i dobitnik Nobelove nagrade za mir Anvar el Sadat bio deklarirani protivnik kopta. Sadat je i taj koji je 1981. poglavara koptske crkve prognao u pustinjski samostan Sv. Pajsija Velikog u kućni pritvor.

"Bog je s nama"

Samostan Sv. Pajsija Velikog je danas druga rezidencija poglavara koptske crkve Šinoda. Ovdje osim toga živi i 120 redovnika. Jedan i od njih je brat Joaquin koji svoj monaški život provodi u ćeliji velikoj pet četvornih metara i spava na krevetu bez madraca. Ovdje ništa ne podsjeća na krvavu stvarnost koja posljednjih mjeseci vlada ulicama egipatskih gradova. Dok građani Egipta izvan zidova ovog samostana proživljavaju najkorjenitije društvene promjene u zemlji u posljednjih nekoliko desetljeća, vrijeme u ovoj ćeliji iz 9. stoljeća kao da je stalo. "Svaki dan je isti: molimo za sve oni koji su vani i koji su u nevolji. Naša je zadaća moliti za mir. Bog je uz nas", kaže brat Joaquin.

Doba neizvjesnosti

Koptski kršćani prosvjeduju protiv diskriminacije

Koptski kršćani prosvjeduju protiv diskriminacije

A pomoć odozgor je zaista potrebna. U crkvi Sv. Barbare u središtu Kaira upravo završava misa. Svećenik Sarabamoni Zaki se, za razliku od svojih kolega u pustinjskim samostanima, itekako zanima za političke događaje u zemlji. "Situacija se za kopte umnogome promijenila", kaže Zaki. On svjedoči o tomu da od 25. siječnja mnogi kršćani žive u strahu i da je taj strah izravno povezan s odnosom između muslimana i kopta.

Većina koptskih dužnosnika doduše još uvijek izražava zadovoljstvo zbog svrgavanja diktatora Mubaraka, no istodobno postaju svjesni i prednosti bivšeg režima. "Ne bih želio reći da je bilo bolje ili gore. Mogu samo reći da nije bilo toliko nesigurnosti koju sad trpimo", kaže svećenik Zaki. No on unatoč tomu ne vidi egzistancijalnu opasnost za Kopte u Egiptu. "Ja svojim vjernicima kažem: budite snažni. Vi morate poticati dijalog s muslimanima i objasniti im svoje strahove", zaključuje Zaki svoju razumnu poruku.

Autor: Andreas Bouke (N. Kreizer)

Odg. ur.: D. Dragojević