Arapska miss Izraela i braća Pacov "zapečatili" ZagrebDox

Veliki pečat u međunarodnoj konkurenciji, dodijeljen u subotu (28.2.), ove je godine osvojio film izraelsko-palestinske redateljice Ibtisam Salh Mara'ane „Lady Kul el Arab“ koja je kroz priču o izboru za arapsku miss Izraela pokušala istražiti što to u vezi njezine kulture i tradicije može izazvati mržnju drugoga. Za žiri je presudno bilo propitivanje tih razloga na „mudar i suptilan način s predanošću talentiranog i hrabrog filmskog stvaraoca“.

Jaka regionalna konkurencija

U regionalnoj konkurenciji slavio je, pak, dokumentarac srpskog autora Dragana Nikolića „Kavijar konekšn“ – film koji je – kako je obrazložio žiri - spoj promatračkog dokumentarca i kreativnog autorstva koji slikovitom pričom o jednoj obitelji prikazuje nezaustavljivo nestajanje svijeta tradicionalnog ribolova. Nikolić priču o braći Pacov donosi uz vidno suosjećanje s likovima koje prati, sa svim njihovim vrlinama i manama, i otkriva humor u svakidašnjim situacijama.

Što se nagrada tiče – spomenimo još i onu najbrojnijega žirija: publike, koju je osvojio „Engleski kirurg“, britansko-ukrajinski film autora Goeffreya Smitha koji skicira intimni portret britanskoga neurokirurga koji početkom 90-ih pomaže kolegama u bolnici u Kijevu.

Socijal-kapitalizam kao tema

Kada su u pitanju cjelokupni program i ovogodišnji trendovi direktor i selektor Zagreb dox-a Nenad Puhovski, koji je probrao 150 od čak 500 prijavljenih filmova, objašnjava da je i ovaj put neke od tematskih cjelina festivala oblikovao upravo prema temama koje su posebno privlačile dokumentariste:

„Ciklus Socijal-kapitalizam formiran je zato što je puno prijavljenih filmova govorilo o situaciji u Rusiji i zemljama bivšeg „istočnog bloka“ što je zanimljivo jer smo mi mislili da je to riješeno padom Berlinskog zida, no taj tajkunski kvazi-kapitalizam je vrlo interesantna pojava. Recimo film „Akademija za sponzoruše“ je sjajan mali film koji opisuje specifičnosti tranzicijskog društva.“

„U potrazi za olujom“

Slična je motivacija u program dovela retrospektivu izraelskih filmova, tim više što ta produkcija donosi obilje glasova - od konzervativnih do izrazito liberalnih, pa čak pomalo i revolucionarnih. „Dobar dio tih filmaša politički su lijevo od centra“, kaže Puhovski te dodaje da je dodatni razlog i

postojanje sustavne proizvodnje dokumentaraca u sklopu izraelske nacionalne fondacije za film, zbog koje nastane i po 50-ak filmova godišnje, od koji barem jedan ili dva osvoje neku važniju međunarodnu nagradu.

Već i prije početka festivala u hrvatskim se medijima puno pisalo o filmu američkog redatelja hrvatskog podrijetla Jacka Barica „U potrazi za olujom“ koji preispituje UN-ovu politiku tijekom Domovinskog rata te krivnju haškog optuženika Ante Gotovine. „Taj film polazi od teze da je Gotovina više žrtva, nego li netko kome bi trebalo suditi, usmjeren je na Gotovininu osobnu priču i funkcioniranje Haškog suda, koji nije – kako mnogi tvrde –do kraja pravedan,“ komentira Puhovski i dodaje: „U svakom slučaju radi se o filmu koji je – kako kaže autor - rađen za američke intelektualce i sve Hrvate, što je jedna zgodna tvrdnja koja podrazumijeva da su svi Hrvati jednaki američkim intelektualcima, da se malo našalim.“

Ne nedostaje mladih talenata

Da sve ne bi ostalo samo na gledanju zanimljivih dokumentaraca, Zagreb dox od samoga početka potiče i domaću produkciju, dakle ne samo uvoz materijale, nego i izvoz talenta: „To je polagan proces. Mi smo ove godine jako sretni jer prikazujemo četiri nova filma. To je kompliciran, težak i skup posao, no isplati se jer u ovom trenutku je još 10-ak filmova u produkciji.“

Još je važnije da potporu za edukaciju i produkciju taj segment programa i dalje dobiva i od fondova Europske unije, jer kako se moglo i vidjeti na ZagrebDoxu – mladih talenata – profesionalaca i amatera - ne nedostaje, kao ni publike koja će njihov rad pratiti.

Vid Mesarić, Zagreb

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm