″Arapska jesen″ nakon ″arapskog proljeća″? | Politika | DW | 22.08.2011
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"Arapska jesen" nakon "arapskog proljeća"?

Što slijedi nakon "arapskog proljeća"? To je bila tema jednog skupa u Hamburgu u organizaciji utjecajnog tjednika "Die Zeit". Diskutirali su politički analitičari i mladi lideri iz preko 30 zemalja.

Bašar al-Assad, sirijski predsjednik

Bašar al-Assad, sirijski predsjednik

Tunis je dobio odlične prognoze. Poprilično dobro je prošao i Egipat. Stručnjaci koji su sudjelovali na skupu u Hamburgu smatraju da i u jednoj i u drugoj zemlji postoji dovoljno revolucionarnog elana koji će biti potreban za savladavanje (pre)ostalih prepreka na putu prema političkim i društvenim promjenama.

Nešto manje optimizma je bilo u slučaju ostalih zemalja u regiji: Bahrein, Saudijska Arabija, Jemen. Njima se prognoziraju (u najboljem slučaju) mini-reforme i kozmetičke promjene - ali i ostanak starih struktura na vlasti.

Demonstracije u Siriji

Demonstracije u Siriji

Stručnjake je najviše zaokupljala Sirija. Predsjednik Bašar al-Assad stanovništvu je u više navrata obećao da neće koristiti nasilje u sukobu s neistomišljenicima. Iako je vrlo upitna doza istine u njegovim riječima, stručnjaci koji su sudjelovali u diskusiji većinom odbacuju ideju inozemne intervencije. Michael Thumann je dopisnik "Die Zeita" iz Sirije:

„Bašar Assad je već sad teško uzdrman. Njegova unutarnja legitimacija erodira, a ona je bila puno jača od primjerice Mubarakove u Egiptu. Sad se u načelu može samo čekati i gledati kako će se raspasti njegov aparat moći. Kad bi se sad diskutiralo o intervenciji, to bi samo pomoglo u procesu ojačavanja jednog starog stupa njegove legitimacije, a to je upravo otpor protiv vanjskih neprijateljskih zapadnih snaga."

Euforija i otrežnjenje

Trenutni je dojam kao da su sirijski pucnji iz vatrenog oružja pretvorili euforiju u Europi i SAD-u oko arapske revolucije u - otrežnjenje. Nada u demokratske partnere na Bliskom i Srednjem istoku pojedine je političare odnijela predaleko u oduševljenju prvih (revolucionarnih) tjedana.

Presmjele su bile sve usporedbe ustanaka u Jemenu i Bahreinu s promjenama u Njemačkoj 1989. Realna situacija u arapskim zemljama je potpuno drugačija. Zato je i Vali Nasr, bivši savjetnik posebnog američkog izaslanika za Afganistan i Pakistan Richarda Holbrookea, primijetio svojevrsni zaokret u držanju Zapada:

"Djelomično se odustaje od pružanja jasne podrške promjenama. Bilo je naravno jednostavnije uključiti se u stanje u Egiptu gdje vojska ima visok utjecaj na politiku. Kad pogledamo druge zemlje s kojima Zapad nema puno veza, odnosno malo utjecaja na glavne aktere, onda su vojna intervencija, sankcije ili međunarodno koordinirane akcije jedine mogućnosti."

Promjene se nastavljaju. Već se diskutira u kakvoj su vezi nedavni protesti u Izraelu s previranjima u arapskog svijetu. Oni imaju veze jedni s drugima, i to više veze nego što se može pomisliti. Je li možda moguće uspostaviti neke nove veze i mostove? Barem između stanovnika neprijateljskih zemalja? Ta su si pitanja postavili analitičari. "Stabilnost" nije uvijek najvažnija stvar u politici, smatra Volker Perthes iz Zaklade znanost i politika.

Prosvjednici u Egiptu

Prosvjednici u Egiptu

Stabilnosti i stagnacija

"Previše političara u Europi uvijek iznova miješaju stabilnost i stagnaciju. Revolucija kao da nije bila predviđena. Dijelom su arapski i drugi moćnici izigravali europske političare, znali su im govoriti: ako mi ne budem na vlasti onda će zavladati anarhija. Ili: ako mi odemo, doći će islamisti. Ali mi upravo sad vidimo na primjeru Sirije ili Libije i Jemena da ti arapski moćnici više nisu jamac stabilnosti", kaže Perthes.

Nema univerzalnog recepta za rješenje sadašnje situacije, čulo se u Hamburgu. Zapad će morati pozornije promatrati zbivanja u regiji. Zato će promjene ostati jedina pouzdana (i stabilna) konstanta u arapskom svijetu.

Autor: Ute Hempelmann / sma

Odg. ur.: A. Legović

Preporuka uredništva