1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

"Apsurdno umrijeti prije nego zločinci odu u pakao"

Retrospektivnu izložbu Salvadora Dalija u pariškom kulturnom centru Beaubourg svakog dana obiđe blizu 6.000 posjetitelja. Povod je to da se prisjetimo neobičnog susreta Dalija i Sigmunda Freuda

A visitor looks at part of the Salvador Dali in Moscow exhibition at the Pushkin Art Museum in Moscow, Russia, Friday, Sept. 2, 2011. (ddp images/AP Photo/Misha Japaridze)

Salvador Dali Ausstellung Moskau

Prije 33 godine, za Dalijevog života, bilo je isto kao i ovih dana: retrospektiva Dalijevih djela krajem prosinca 1979. privukla je rekordnih 840.000 posjetitelja. Nova retrospektiva u centru Beaubourg, koja će biti otvorena do 25. ožujka sljedeće godine, oborit će, gotovo nema sumnje, taj rekord.


U velikoj galeriji poznatog pariškog kulturnog centra predstavljeno je sve što je Dali stvarao i živio, i što se stočilo u svojevrsnu slikarsku legendu. Ne zanemarujući druge aspekte njegovog stvaralaštva prije 1929., kad je rekao da je nadrealist, ni poslije Drugog svjetskog rata, kad mu je rodonačelnik nadrealizma Breton rekao da je izdao taj pokret i postao korumpiran umjetnik, priređivači su ipak naglasak stavili na to kratko razdoblje, kad je Dali lansirao svoje fantastične "nadrealne" slike koje su referenca avangardnih tokova u slikarstvu XX. stoljeća.

Tekući satovi i goreće žirafe Salvadora Dalija

"Tekući satovi i goreće žirafe" Salvadora Dalija

Susret dvojice genija

Posjetitelj je u prilici vidjeti njegove sad već legendarne slike: one na kojima su pejzaži vanzemaljski prostori, a vrijeme se mjeri satovima, mekanim i rastezljivim kao tijesto ("To nitko nije prije mene stvorio", rekao je Dali). Gotovo da nije izostala ni jedna slika koja sačinjava Dalijevu izvanvremensku nadrealističku antologiju. Među njima je jedna koja odudara od onirizma njegovih fantazija: portret Sigmunda Freuda, običan, realističan kroki, uhvaćen u posljednjim godinama života tvorca psihoanalize. Usred Dalijevih fantazija, čije ishodište možemo tražiti samo u podsvijesti, ovaj običan eksponat evocira jednu priču.

Dali je godinama želio upoznati Freuda. Govorio je da nikom ne duguje toliko koliko Freudu, koji je otkrio nesvjesno i otvorio vrata njegovom stvaralaštvu. Prilika za taj susret ukazala se usred pometnje i kaosa koje je izazvao nacizam i početak Drugog svjetskog rata. Ostarjeli Freud je, nakon što je Hitlerov Treći Rajh anektirao Austriju, morao napustiti Beč i emigrirati u London. Tamo je boravio i Stephan Zweig , koji je u dobrovoljnom izgnanstvu, nakon što su njegove knjige, zajedno s Freudovim, spaljene na fašističkim lomačama u Berlinu. U Londonu se zatekao i Salvador Dali, na prolaznoj stanici na putu za Ameriku. Zweig nastoji dogovoriti susret nadrealističkog slikara i tvorca psihoanalize. Piše Freudu i moli ga da primi Dalija kao "jednog od vaših najvećih poklonika i, sa svim svojim malim ludorijama, možda jedinog genija modernog slikarstva".
"Dali je jedini genij u slikarstvu naše epohe i jedini koji će je nadživjeti", naglašava Zweig u pismu Freudu.

Dalijeva slika Metamorfoza Narcisa

"Metamorfoza Narcisa"

Privatna izložba za Freuda

Freud prihvaća prijedlog i do susreta dolazi 19. srpnja 1938. godine, nekoliko dana prije otvaranja Dalijeve izložbe u Londonu. Freud je teško bolestan i ne može doći na tu izložbu. Dali zato odlučuje dopremiti sliku "Metamorfoza Narcisa" i pripremiti izložbu samo jedne svoje slike za tvorca psihoanalize u atmosferi sumraka Europe.

Freud je impresioniran. O tome svjedoči pismo Zweigu sutradan nakon susreta s Dalijem. "Znam da su me nadrealisti prihvatili kao svog sveca, ali ja sam ih smatrao potpunim luđacima", piše Freud. "Ovaj mladi Španjolac, iskrenih fanatičnih očiju, savršen prototip Španjolca, očigledno neospornog majstorstva, prinudio me je da preispitam svoj sud", napisao je Freud i dodao da bi temeljna analiza nastanka slike, koju je vidio, vodila do podsvijesti i otkrila ozbiljne psihološke probleme koji su je inicirali.

Sigmund Freud

Sigmund Freud

Zweig odgovara da je sretan što je uspio ostvariti susret "najvećeg uma i najvećeg slikara XX. stoljeća". Ističe u svom pismu da u "sumračno doba iz kojeg će u nepredvidivom trajanju duh biti prognan" samo ličnosti kao što su Freud i Dali mogu stati na put "snagama koje prijete da zdrobe život i bace ga u kaos". "Vaše djelo, i onih koji su ga razumjeli kao Dali", piše Zweig Freudu, "može reafirmirati za buduće generacije nadmoć duha".
Žaleći se na patnje koje trpi zbog bolesti, Freud je napisao Zweigu: "Čekam s nestrpljenjem put u ništavilo."
Zweig uzvraća: "Sad moramo biti jaki. Bilo bi apsurdno umrijeti prije nego što vidimo kako svi zločinci odlaze u pakao."


"Nadrealizam - to sam ja!"

Godinu dana poslije Freud umire i Zweig mu drži posmrtno slovo. Tri godine kasnije, 1942., pošto je napisao knjigu "Jučerašnji svijet", Zweig je izvršio samoubojstvo jer nije mogao podnijeti da "zločinci nisu otišli u pakao" i da je Europa u vlasti fašista.
Dali ih je nadživio. Nije propuštao priliku da istakne kako se sreo s tvorcem psihoanalize i da je od demiurga kojem duguje svoje stvaralaštvo dobio priznanje. Više od 50 godina poslije susreta u Londonu, u svom posljednjem intervjuu mjesec-dva prije smrti 1989. godine, lupio je šakom o stol i teatralno istakao: "Freud je za mene rekao da sam fanatik i savršen prototip Španjolca." Bila je to posljednja javna izjava slikara koji je za sebe inače govorio: "Nadrealizam – to sam ja!".

Preporuka uredništva