Angela (skoro) sama kod kuće | Politika | DW | 17.04.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Angela (skoro) sama kod kuće

Merkel je izgubila europske saveznike. Je li se to dogodilo na izborima, u sporovima kao sa Španjolskom oko Puigdemonta, ili zbog Brexita - za nju će stvari svakako biti kompliciranije.

Mađarska

Mađarska već godinama nije blizak saveznik njemačke kancelarke. Među europskim šefovima vlada Viktor Orban je možda najžešći kritičar izbjegličke politike Angele Merkel. Orban vodi glavnu riječ i među državama istočne Europe koje se protive zahtjevima EU-a za raspodjelu izbjeglica. On po mogućnosti želi etničku i homogenu Mađarsku i više moći za nacionalnu državu nego za Bruxelles. On je zauzdao pravosuđe i medije, čime provocira Europsku komisiju. A nakon uvjerljive pobjede na izborima održanim u nedjelju, Orbanova politika je samo potvrđena. Merkel je Orbanu čestitala na izbornoj pobjedi što je odraz dobrih manira. Orbanova stranka Fides u Europskom parlamentu pripada istoj stranačkoj obitelji kao i kršćanski demokrati Angele Merkel. Ali, između Merkel i Orbana su ideološki svjetovi. No, nasuprot tome, Orban s trenutnim njemačkim ministrom unutarnjih poslova Horstom Seehoferom njeguje dobre veze kao i nekada s preminulim bivšim kancelarom Helmutom Kohlom. Angeli Merkel je jasno barem toliko da Viktor Orban u idućem razdoblju neće biti njezin saveznik.

Španjolska

Potpuno drugačije je u slučaju Španjolske. Do jučer je konzervativni Mariano Rajoy bio jedan od najbližih saveznika Njemačke među europskim partnerima. Španjolska je jedna od malobrojnih europskih zemalja koje nemaju značajniju desničarsko-populističku stranku. No, ove veze je opteretilo to što je njemački sud donio odluku da se katalonski separatist Carles Puigdemont, kojeg Španjolska traži zbog pobune, pusti iz pritvora na slobodu, a njemačka ministrica pravosuđa iz redova SPD-a Katarina Barley rekla je da je odluka ispravna. Kritičari upozoravaju da je presuda potkopala povjerenje na europskoj razini, jer je Njemačka na slobodu pustila Puigdemonta za kojim je izdan europski uhidbeni nalog. Bilo kako bilo, povjerenje nije narušeno između dvoje šefova vlada kada je riječ o pitanju Katalonije. Merkel je uvijek davala do znanja Rajoyu da je protiv neovisnosti Katalonije.

Deutschland Puigdemont - Berlin (picture-alliance/dpa/B. Pedersen)

Španjolska traži izručenje Puigdemonta, ali Njemačka to (zasad) odbija.

Italija

Merkel se vrlo dobro slagala s premijerom s lijevog centra Gentilonijem i u njemu nalazila "Europljanina" i reformatora. Ali, od parlamentarnih izbora u ožujku situacija se iz temelja promijenila. Gentilonijeva Demokratska stranka je pretrpjela ozbiljan udarac. Pobijedili su prije svih euroskeptici i desničarski populisti, Pokret pet zvjezdica i Liga. Oni su bili jasnog stava da ih nije briga za kriterije stabilnosti eura, iako je Italija zadužena do grla. Šef Lige Salvini čak drži da je uvođenje eura bila greška, iako više ne zahtijeva izlazak iz monetarne unije. A iako je još uvijek nejasno kakvu će vladu dobiti Italija, Rim u svakom slučaju neće biti jednostavan partner Angeli Merkel, zbog toga što na mnogim poljima ne dijele mišljenja, a moguće da su čak i protiv.

Austrija

Od prosinca je u Beču na vlasti konzervativac Sebastian Kurz (ÖVP) u koaliciji s desno-populističkim FPÖ-om. Ova stranka se danas više ne zalaže za izlazak Austrije iz EU-a, ali je i dalje kao i ranije skeptična prema EU-u. Austrijska koalicija će se vjerojatno suprotstaviti svim pokušajima da se EU-u da više moći i više novca. S druge strane Austrija ostaje pouzdan partner u politici stabilnosti. Najveća suprotnost Merkel je stroga bečka protumigracijska politika. Kada je 2015. tadašnji socijaldemokratski kancelar Faymann podržao politiku Angele Merkel glede otvorenih granica, Kurz se kao ministar vanjskih poslova uspio izboriti za zatvaranje Balkanske rute. Ako se izuzmu države Višegradske skupine Mađarska, Poljska, Slovačka i Češka, danas nijedan europski premijer ne zastupa tako strogu protuizbjegličku politiku kao Kurz. Svaki kompromis s njim bi Merkel teško pao. S druge strane interni kritičari kancelarke, ministar unutarnjih poslova Seehofer i ministar zdravstva Spahn, već duže traže savez s njim.

Deutschland CSU Parteitag 2016 in München Seehofer mit Gast Sebastian Kurz (picture-alliance/Sven Simon)

Kurz i Seehofer se dobro razumiju

Velika Britanija

Angela Merkel je duboko žalila zbog britanske tijesne odluke da napusti EU. S Britancima EU napuštaju njezine političke srodne duše. Pragmatizam umjesto ideologije, kozmopolitizam umjesto zatvorenosti, solidno gospodarstvo umjesto pravljenja dugova, ovakvi osnovni postulati Londona su bliski i kancelarki i njezinom CDU-u. Velika Britanija u kojoj vladaju konzervativne stranke u europskoj politici je uvijek bila protuteža "jugu". Zajedno s Londonom Merkel je mogla obraniti prekomjerne zahtjeve za potrošnjom na jugu EU-a. Velika Britanija, druga po veličini ekonomija EU-a, atomska sila s pravom veta u Vijeću sigurnosti, bila je moćan saveznik njemačke kancelarke. Ujedinjeno kraljevstvo će i nakon Brexita ostati važan partner Njemačke, ali gubitak u europskoj politici je izuzetno velik.

Nizozemska i druge "sjeverne zemlje"

I Nizozemci su tradicionalno njemački saveznici u Europi. Kad god se radilo o tržištima, slobodnoj trgovini, konkurentnosti ili uravnoteženim proračunima, nizozemska vlada je uvijek stajala uz Berlin. Slično razmišljaju Danci, Šveđani, Finci, Irci i baltičke zemlje. I to ih barem u ovom trenutku čini prirodnim saveznicima Angele Merkel. No, oni svi brinu zbog najnovijeg njemačkog kursa u europskoj politici. Na primjer zbog predviđenog povećanja proračuna EU-a. Osim toga bi paket za spašavanje ESM, prema Angeli Merkel, trebao s pojedinačnih država biti prenesen na neku europsku instituciju. Ako bi francuski predsjednik Emmanuel Macron proveo svoje zamisli, onda bi eurozona dobila jedan proračun i jednog ministra financija. Ove promjene nadležnosti u smjeru EU-a odbacuje osam sjevernih zemalja. One strahuju da će morati plaćati za tuđa propala gospodarstva. Ovih osam zemalja je svoje kritike artikuliralo u zajedničko priopćenje u ožujku ove godine. Tako da će ih Merkel teško moći ignorirati.

French President Emmanuel Macron welcomes German Chancellor Angela Merkel as she arrives for a meeting at the Elysee Palace in Paris (Reuters/C. Hartmann)

Macron i Merkel trebaju jedno drugo

Francuska

I Francuska predsjednika Emmanuela Macrona ostaje nepokololebljivi partner. Tako to barem predstavljaju njemačka savezna vlada i Elizejska palača. Dio njemačke politike Macrona vidi kao neku vrstu posljednjeg spasa za Europu. Njegova iznenađujuće uvjerljiva izborna pobjeda prije oko godinu dana protiv desničarke Marine Le Pen u Berlinu je izazvala kolektivni uzdah olakšanja. Macrona se smatra velikim znakom nade novog europskog napretka. To čak stoji u berlinskom koalicijskom ugovoru. No, Macron i dalje čeka jasan odgovor Berlina na njegove ideje za reformu eurozone. U uniji Angele Merkel raste sumnjičavost. Mnogi su uvjereni da se u stvari radi o prebacivanju tereta na njemačke porezne obveznike. Tako to vide oporbene stranke FDP i AfD. No, predsjednik je i u Francuskoj pod pritiskom. Posljednji val štrajkova pokazao je otpor njegovom programu liberalizacije. A u pozadini su i prijetnje europskim izborima za godinu dana. Strahuje se da će u Europski parlament sada ući još više desničarskih populista, euroskeptika ili čak antieuropski nastrojenih zastupnika. Samo što ostaje malo vremena da se građanima ponude uspjesi na osnovi kojih bi vjerovali u vrijednosti EU-a. Bez obzira na sve razlike, jedno ujedinjuje Merkel i Macrona - želja da se ojača Europu. Oni su u tom slučaju više nego ikad upućeni jedno na drugo.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.

Preporuka uredništva