1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"America first" - oproštaj od uloge svjetskog redara

Novi američki predsjednik stavlja interes SAD-a ispred svega pa i ispred dugogodišnjih savezništava. Da bi ujedinio podijeljenu zemlju poseže za opasnim nacionalizmom, upozorava Ines Pohl.

Donald Trump je Donald Trump je Donald Trump je Donald Trump. Oni koji su se nadali da će biznismen iz New Yorka promijeniti svoj agresivni ton nakon što prisegne za predsjednika, grdno su se prevarili. Prvi govor novog američkog predsjednika ne ostavlja prostora za špekulacije: Trumpu, kao posjedniku do sada najutjecajnije političke funkcije na svijetu, ne pada na pamet ublažiti svoju retoriku. Naprotiv, on nastavlja ponavljati formule koje je zazivao u svojoj predizbornoj kampanji. Obećava da će izolacinističkom gospodarskom i obrambenom politikom ponovno Ameriku učiniti velikom. Najavljuje da će on, multimilijunaš, sa svojim kabinetom koji se sastoji od multimilijunaša, zemlju učiniti pravednijom. Da će se pobrinuti za kvalitetno obrazovanje i prije svega sigurne poslove tako što će spriječiti utjecaje iz inozemstva. I da će se SAD tijekom njegovog mandata samo brinuti za vlastite interese i vlastiti boljitak.

Trumpu ne samo da je jasno da takav koncept znači napuštanje uloge SAD-a kao "svjetskog redara" nego to za njega koji interese vlastite zemlje stavlja ispred svih ostalih nije nikakav problem.

Novo je to što nismo čuli ništa novo

Ines Pohl

Ines Pohl

Od ovog 70-godišnjaka tako prilikom njegove svečane inauguracije nismo čuli ništa novo. A ipak to ima svoju težinu. Jer bez obzira što je moć američkog predsjednika ograničena, on u velikoj mjeri utječe na političko raspoloženje u zemlji. 500.000 Trumpovih pristaša koji su doputovali sa svih strana zemlje frenetično su klicali svom idolu. Baš zato što je ostao kod svojih predizbornih obećanja. A s druge strane jednako tako odlučno nastupaju i njegovi protivnici koji prosvjeduju protiv ove nove političke linije u Washingtonu. Dugi period predizbora u SAD-u nužno dovodi do toga da novi predsjednik, kada konačno položi prisegu i zasjedne u predsjedničku fotelju, pred sobom ima ranjenu, podijeljenu zemlju. To je uvijek tako, iako su ovoga puta predizborni obračuni zahvaljujući provokativnoj retorici Donalda Trumpa dosegli dosad neviđeno nisku razinu. Upravo zbog toga se već desetljećima novi stanari Bijele kuće u svojim prvim gestama trude biti što pomirljiviji. I tu je, međutim, Donald Trump iznimka.

On ne vjeruje u snagu pomirenja već u snagu vođe čvrste ruke. Svakom svojom riječju i gestom on je ovoga prvoga dana na novoj dužnosti signalizirao da namjerava uzeti stvari u svoje ruke. Pritom i dalje namjerava biti demagog koji sve što je "strano" vidi kao prijetnju raspirujući strahove koje onda koristi kako bi na svoju stranu privukao mase i držao ih pod kontrolom.

Tako pak postavlja brojne zamke liberalnim, kozmopolitski orjentiranim građankama i građanima Amerike koji žele da njihova zemlja bude sasvim drukčija i koji se vide kao dio slobodnog, otvorenog svijeta za koji se treba boriti.

Stvarnost pred kojom se ne smiju zatvarati oči

No bez obzira što je 54 posto Amerikanaca zapravo htjelo da u Bijelu kuću useli jedan drugi predsjednik, odnosno predsjednica i što je samo zahvaljujući zastarjelom izbornom sustavu pobijedio kandidat koji je dobio tri milijuna glasova manje, činjenica je da su strahovi, brige i problemi mnogih Amnerikanaca stvarni. Bilo bi fatalno i arogantno tu stvarnost ignorirati. Prava je sramota da u jednoj od najbogatijih zemalja svijeta toliko puno ljudi živi u krajnjem siromaštvu, da toliko djece na svijet dolazi bez ikakve perspektive samo zato što su rođena u "pogrešnim" obiteljima i u obrazovnom sustavu koji potiče prije svega privilegirane. Da se toliko puno ljudi osjeća ostavljeno na cjedilu. Postoji puno shvatljivih razloga zbog kojih su Trumpovi pristaše izgubili vjeruju u političku elitu.

Fenomen kao što je Donald Trump može se dogoditi samo u Sjedinjenim Državama. Ali da arogancija i ignorancija političkog establišmenta otvara vrata opasnim nacionalistima je pojava koja se ni u kojem slučaju nije svojstvena samo SAD-u.