Američki savez s Europljanima ili europski savez s Amerikom?

Za vrijeme Hladnog rata je članstvo Sjedinjenih Američkih Država u Sjevernoatlanskom obrambenom savezu za države Europe bio nešto kao polica životnog osiguranja. Ako Sovjetski Savez napadne bilo koju članicu, Amerikanci će odmah pomoći. Ali nakon sloma Sovjetskog Saveza, NATO postoji i dalje - niti se ne može zamisliti savez bez Amerikanaca.

Neusporedivo više novca i vojnika

Naravno, već kada je riječ o dimenzijama oružanih snaga, Nile Gardner iz konzervativne Heritage Foundation ukazuje kako se ta spona jedva može prekinuti: "Sjedinjene Američke Države su jedina preostala supersila koja za svoje oružane snage izdvaja 3,6% svog BDP-a. To je znatno više od Europljana koji izdvajaju oko 1,8%. Sjedinjene Države imaju odlučujuću ulogu i u NATO-u i u ratu poput onog u Afganistanu. Ali Amerika očekuje i od ostalih zemalja, pa tako i od Njemačke, sve više angažmana i u Afganistanu i u drugim misijama."

Ali i Europljani su u međuvremenu dobili više utjecaja: nekad se govorilo kako se NATO sastoji od Amerike i 27 pomagača. To više nije tako, samtra Stephen Larrabee iz RAND Corporation u Washingtonu, svojevrsne "kuhinje" ideja američke vlade kada je riječ o sigurnosti: "Ako se sjetite prošlogodišnjeg samita NATO-a u Bukureštu gdje je upravo Amerika i njen predsjednik Bush predložio uključiti Ukrajinu i Gruziju u strukture Saveza, onda ste mogli vidjeti kako su ti 'pomoćnici' poput Francuske i Njemačke bili u stanju blokirati takve odluke. Zato bih rekao kako ti 'pomoćnici' imaju prilično važnu ulogu."

Tko ne želi, ne može ga se prisiliti

Kada je riječ o misijama i broju vojnika, onda su to još uvijek u pravilu Amerikanci koji su i u Afganistanu brojniji od vojnika svih ostalih saveznika - zajedno! "Ali ne zato jer to Amerikanci žele! Europljani oklijevaju slati više vojnika. Amerika ne pokušava dominirati Savezom brojem svojih vojnika. Bili bi mnogo sretniji, kada bi situacija bila obrnuta: kada bi bilo dvostruko, trostruko više Europljana nego Amerikanaca."

Nova vlada u Washingtonu je svjesna da Europljani to ne žele - pa tako to niti ne traže, kao što je to činio Bush. Ali i američki predsjednik Obama traži više sudjelovanja Europljana, barem na drugi način: "Od naših partnera i saveznika u NATO-u nećemo jednostavno tražiti više vojnika, nego jasne zadatke koje treba obaviti: podrška izbora u Afganistanu, obrazovanje snaga sigurnosti, više obaveza u civilnom sektoru prema tamošnjim građanima."

NATO prvog i drugog razreda?

Na taj način, postoji opasnost za drugi problem: podjela NATO-a u dva razreda. Američki ministar obrane Gates se već požalio što se Savez cijepa u dva tabora. Charles Kupchan iz nadstranačkog Vijeća za međunarodne odnose: "U Afganistanu Amerika, Kanada, Danska i nekoliko drugih zemalja su spremne na više opasnosti za svoje vojnike nego drugi saveznici. To stvara neravnomjernu podjelu odgovornosti i rizika. Ali to je NATO sa kojim moramo živjeti."

Mogu li s time živjeti i Europljani? Europska unija također stvara vlastite snage za brzo djelovanje i teži samostalnoj obrambenoj politici. U Washingtonu se zbog toga osobito ne brinu: Stephen Larrabee: "I francuski predsjednik Sarkozy je rekao da se europska sigurnosna politika nadopunjuje sa NATO-savezom - i slažem se s njim. Mi trebamo i jedno i drugo. A kako bi dobila podršku i Amerike i Velike Britanije za europsku inicijativu, Francuska se eto vratila u NATO savez."

I supersili trebaju saveznici

A koliko treba Washingtonu "debatni klub" gdje svaki Europljanin može reći što misli o nekom problemu? Koliko Amerika treba Europu? Charles Kupchan: "Za Ameriku je NATO, na neki način, važniji nego što je ikad bio. Na početku vlade George Busha se mislilo, ako Amerika izdvaja više novca za obranu, onda ne treba nikakve partnere i može sama sve srediti. Ali nakon problema u Iraku i Afganistanu i obzirom na gospodarsku krizu, sve je dublja spoznaja kako i Amerika treba partnere."