Američki naftovod u Gruziji

Ljubitelji filmova o Jamesu Bondu sigurno se sjećaju naslova "Svijet nije dovoljan" u kojem se britanski agent trudi oko kćerke ubijenog naftnog tajkuna iz Centralne Azije. Ona je opsjednuta golemim projektom naftovoda - i taj naftovod doista postoji. Sagrađen je pod nadzorom koncerna BP ali uglavnom američkim novcem. To je takozvani BTC naftovod, sa svojih 1.700 kilometara drugi po dužini na svijetu, nazvan po gradovima koje spaja: Baku na Kaspijskom jezeru, Tbilisiju u Gruziji i sredozemne luke Ceyhan na jugu Turske, gotovo kod granice sa Sirijom.

"Dio nacionalne Američke politike"

Ali nije samo naftovod stvarnost iz filma o ljubitelju martinija, nego je ta golema investicija doista trn u oku Moskvi i poligon za američko prisustvo u regiji koju Rusija tradicionalno smatra svojom. Steven R. Mann povjerenik američke vlade za područje Kavkaza objašnjava: "Projekt naftovod je pokrenut još za vrijeme Clintona i realizirala ga je vlada Busha. Može se zato slobodno reći kako je naftovod BTC dio nacionalne američke politike. Bitan dio te politike jest slomiti monopol. Ako pogledate stanje u Euroaziji u trenutku sloma Sovjetskog Saveza, onda vidite kako sve cijevi koje prenose plin i naftu iz Središnje Azije i Kaspijskog područja, nadzire jedna jedina ruska tvrtka, Transneft za naftu i Gasprom za plin. I iz gospodarskog i iz mnogih drugih očišta bi bilo bolje kada bi tu bilo konkurencije."

Trn u oku Kremlju

Ovaj jedini ne-ruski naftovod prenosi milijun i 200 tisuća barela sirove nafte na dan iz Azerbejdžana, a duljinom od 245 kilometara prolazi kroz Gruziju. Naravno da Moskva ne želi nikakvu konkurenciju i odmah nakon rata u Gruziji se već čulo u Moskvi kako je naftovod BTC "mrtav". Američki podpredsjednik Cheney, i inače poznat kao političar koji zastupa interese naftnih kompanija, sigurno nije spreman pokopati jednu od najvećih investicija američkih tvrtki u posljednje vrijeme. Zato dolazi u Gruziju kako bi potakao povlačenje ruskih vojnika od naftovoda, ali i u Azerbejdžan kako se Baku ipak ne bi predomislio i svoju naftu preusmjerio Rusima.

Jer ta regija će biti sve značajnija, smatra američki povjerenik za Kavkaz Mann: "U sljedećih 10 godina će Kaspijska regija biti najveći izvor nove nafte iz zemlje koja nije članica OPEC-a i koja stiže na svjetsko tržište. To će doprinjeti raznolikosti ponude i održati cijenu nafte na prihvatljivoj razini."

Strategija glasi: destabilizacija

Za Moskvu je zato takav naftovod nepoželjan: i iz očišta zemlje koja također proizvodi naftu i zemlje koja prevozi naftu iz te regije, a onda još dolazi bojazan kako će izgubiti svoju privilegiju političkog utjecaja na susjedne zemlje. Njena strategija je jednostavna, ali učinkovita: destabilizacija. Što je to područje nesigurnije, to je manje šansi da će se ostvariti gospodarski i politički planovi Zapada. Rat je najbolje sredstvo da se otjeraju investitori, a prastari spor oko pokrajina Južne Osetije i Abhazije idealan je za takvu strategiju. Jer, tko god da je kriv za vojnu eskalaciju, korist od toga ima samo jedna strana: Rusija.