Amerikanac koji nije htio u Irak

Sud je svojom presudom potvrdio odluku nadležne državne službe koja je odbila Shepherdov zahtjev za azil. U obrazloženju presude se navodi da tužitelj nije poduzeo sve moguće korake kako bi izbjegao sudjelovanje u ratnim zločinima u Iraku, recimo premještaj u neku drugu postrojbu ili traženje otpusta iz vojske. Osim toga, ističe se i da bivši vojnik nije dokazao da bi, kada bi ponovno otišao u Irak, stvarno došao u situaciju da se suoči s ratnim zločinima.

Andre Shepherd bojne helikoptere američke vojske naziva „letećim tenkovima". Kao vojni mehaničar je tijekom 2004. i 2005. bio u Iraku gdje je radio na održavanju upravo tih helikoptera Apache s teškom artiljerijom. Godine su to u kojima Sadam Husein već sjedi u zatvoru da bi nešto kasnije bio obješen, zemlja je u krvavom ratu u kojem će poginuti najmanje 250.000 ljudi. Sve to Shepherd još ne može točno predvidjeti, ali sumnja da rat išta rješava, očajava jer i njegove ruke doprinose smrti nedužnih ljudi.

Sve je to drugačije od „financijske sigurnosti" i „avanture" kojima se Shepherd nadao kada je pristupio najmoćnijoj vojsci svijeta. „Najgori trenutak u životu mi je bio kada sam pripremao helikoptere za polijetanje u ofanzivu na Faludžu. Iza te bitke su ostale samo ruine i radijacija zbog koje i danas na svijet dolaze djeca s oštećenjima." Ta operacija iz studenoga 2004. pod kodnim imenom Fantomski bijes (Phantom Fury), završila je s najmanje 1.200 mrtvih i više stotina nestalih na strani pobunjenika.

Nikad više

Po povratku u američku postrojbu stacioniranu u vojarni u Bavarskoj ovaj tamnoputi mladić je čvrsto odlučio da više nikada ne ode u Irak. Zamolio je svog zapovjednika da ga tamo više ne šalje. „Tada sam znao da ću, ako se vratim, biti odgovoran za smrt i bijedu drugih ljudi." Ali 2007. je ponovo trebao ići na bliskoistočnu bojišnicu. Pobjegao je iz vojarne, neko vrijeme se skrivao u Njemačkoj i naredne godine, konačno, zatražio azil.

Tako je počela priča o američkom dezerteru u savezničkoj Njemačkoj, ali istovremeno i zemlji koja nije sudjelovala u pohodu na Irak. Pozvao se na propise Europske unije prema kojima dezerter može dobiti azil ukoliko vojska iz koje je utekao čini ratne zločine protivne međunarodnom pravu. To pravilo vuče korijene baš iz Njemačke gdje je u Nirnberškim procesima utvrđeno da se ni obični vojnici ne mogu izvući od odgovornosti za ratne zločine iako su samo slijedili naređenja.

Iz toga je onda nastala čitava saga s nekoliko bitnih epizoda. Zahtjev za azil u Njemačkoj je odbijen 2011., zbog čega se Shepherd žalio sudu. Međutim, Upravni sud u Münchenu je zatražio mišljenje Europskog suda pravde u Luksemburgu, a ovaj je 2014. utvrdio samo da Shepherd ima pravo tražiti azil iako je bio vojni mehaničar, a ne borac. Iz Luksemburga su poručili da minhenski sud mora utvrditi je li postojala osnovana sumnja da bi Shepherd bio umiješan u ratne zločine, kao i predstavlja li zatvorska kazna koja bi ga u SAD-u čekala „progon" i osnovu za dodjelu azila.

„Za napuštanje vojne službe prijeti kazna do 18 mjeseci zatvora, ali i nečasno otpuštanje iz vojske", objašnjava Shepherdov odvjetnik. „Čovjek onda ne može dobiti socijalna davanja, oduzimaju mu se građanska prava, praktično se stavlja izvan zakona i izopćava se iz američkog društva."

Naknadni mandat?

Prema stavu suda u Luksemburgu dezerteri ne mogu dobiti azil ukoliko je njihova vojska u ratu na osnovu mandata UN-a – što oštro kritiziraju mirovni aktivisti. Kažu, mandat UN-a i dalje ništa ne govori o tome čini li neka vojska ratne zločine, kao ni o namjeri domaćeg pravosuđa – u ovom slučaju američkog – da eventualne zločine procesuira.

Ali jesu li Amerikanci uopće imali mandat za odlazak u Irak? Ujedinjeni narodi prije intervencije nisu dali svoj blagoslov te zato mnogi stručnjaci za međunarodno pravo smatraju da je misija bila protupravna. Kofi Annan, u to vrijeme glavni tajnik UN-a, nazvao je intervenciju kršenjem Povelje UN-a. Doduše, Vijeće sigurnosti je, kada je američka invazija već počela, donijelo nekoliko rezolucija koje je administracija Georgea Busha predstavljala kao naknadno dodijeljeni mandat.

Suđenje pažljivo prate političari i vojni stručnjaci širom svijeta, jer ono može postati presedan. „Radi se o pravnoj osnovi za američki rat u Iraku, o zaštiti odluke da se vojska napusti zbog prigovora savjesti i također o pravu vojnika da ne sudjeluju u protupravnim ratovima i radnjama", kaže Rudi Friedrich iz udruženja osoba koje odbijaju služenje vojske Connection. To udruženje kao i organizacija Pro Asyl podržavaju ovog Amerikanca od početka njegove odiseje kroz njemačke institucije.

Još nije kraj

Andre Shepherd, danas 39-godišnjak, živi i radi u Njemačkoj. Gdje se i oženio. Prije sedam godina mu je dodijeljena mirovna nagrada Minhenskog američkog mirovnog komiteta, organizacije koja se više od trideset godina suprotstavlja „američkom militarizmu". Shepherd je dobio i nagradu ljevičarskog berlinskog lista Tageszeitung, kao i Pro Asyla.

„Tisuće vojnika je uhićeno jer su se htjeli oduprijeti. Još tisuće njih su širom svijeta u bijegu", kaže Shepherd. „Za mene je iznenađenje bilo to što je slučaj imao toliki odjek. Bio bih zadovoljan da iz toga izađe nešto pozitivno." Suđenje je u srijedu (16.11.) počelo pred Upravnim sudom u Münchenu, ali sam Shepherd ne očekuje da će se tu završiti. Kakva god odluka bila, strana koja izgubi će vjerojatno uložiti žalbu pa će se o ovom slučaju još dugo pričati.