1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Alkoholičari nemaju smisla za humor

U Njemačkoj je oko 2,5 milijuna ljudi ovisno o alkoholu. Pored ciroze jetre, jedna od mogućih posljedica te ovisnosti je i neshvaćanje poante vica.

Čaše piva

Alkohol može utjecati i na smisao za humor

Čašica rakije

Alkoholičari imaju problema i u kontaktima s drugim ljudima

Onaj tko prečesto popije čašicu više, ako nastavi tako, vrlo bi brzo mogao izgubiti smisao za humor, trezveno je zaključila neuropsihologinja Jennifer Uekermann nakon zajedničkog istraživanja s britanskim znanstvenicima. Ti ljudi, zaključak je istraživanja, jednostavno ne razumiju poantu, jer vic ne dopire do područja mozga koji je zadužen za shvaćanje (percepciju) humora. No, da li - i ako da kako - alkoholičari uopće percipiraju emocije i društvene podražaje? To su neuroznanstvenici istražili pomoću ispitanika. Za Jennifer Uekermann je to bio težak posao.

"Bila sam zadužena za to da izaberem viceve s interneta. U tu svrhu sam pročitala oko 20.000 viceva. A vicevi su morali ispuniti određene kriterije. Znači, nisu smjeli biti usmjereni protiv manjina", objašnjava Uekermann. Najzad, htjelo se pomoću 24 vica vjerodostojno istražiti kako alkoholičari reagiraju na podražaje iz okoline. "Na primjer, mogu li izraziti emocije u gestikulaciji lica i u govoru. Također, polazeći od ovih istraživanja koja sam provela, zanimalo me pitanje što se događa u glavama drugih ljudi kad, na primjer, čuju neku priču ili neki vic."

Nisu izabrali pravu poantu

Vicevi vrlo često karikiraju društvene interakcije. Prema znanstvenoj definiciji, percepcija humora se događa u dva koraka. Prvo dolazi do prepoznavanja inkongruencije, odnosno neusklađenosti i objašnjenja toga. U drugom koraku se izražava sposobnost da se predstavljena šala i osjeti kao smiješna. A to opet ovisi o tome je li onaj koji sluša sposoban da suosjeća s drugim ljudima. Neuropsiholozi tu kompetenciju nazivaju "Theory of Mind" (engl.: teorija uma). Prilikom pokusa su znanstvenici zdravim ispitanicima, ukupno njih 29, i istom broju ovisnika o alkoholu predstavili nepotpune viceve, za koje su ispitanici dobili četiri mogućnosti izbora za ispravnu poantu. No do srži viceva su doprli tek rijetki iz skupine alkoholičara. Ta promašena rješenja u odnosu na ispravne odgovore iz "trijezne" skupine, navodi Uekermann, dokazuju da kod alkoholičara postoje funkcionalni deficiti: "U skupini alkoholičara je to bilo oko 68 posto ispravnih rješenja, a kod zdravih ispitanika, koje smo uspoređivali s alkoholičarima, oko 90 posto."

Ne brinite se ako i Vi "ne kužite" vic

Društvo s čašama

Konzumiranje alkohola ne završava uvijek u ovisnosti

Pri prepoznavanju humora, naime, odgovarajuće područje mozga ne funkcionira najbolje, objašnjava Uekermann, jer "znamo iz drugih istraživanja da su pojedina područja mozga zadužena za percepciju viceva. I to je u prvoj liniji prefrontalni korteks." Pritom se radi o području prednjeg dijela kore velikoga mozga. A taj dio je zadužen za ključne funkcije prilikom ljudskog druženja, kao što je percepcija društvenih podražaja i proces pamćenja za planska i problemska rješenja. To znači: ako vic ne dopre do područja prefrontalnog korteksa, onda taj čovjek ima problema i u kontaktu s drugim ljudima - kako u poslovnom, tako i u privatnom životu. Rezultati ovoga istraživanja neuropsihologinji Jennifer Uekermann daju polazne točke za trening za razvijanje kompetencija u okviru terapije za alkoholičare tako da se i alkoholičari mogu lakše nositi sa svakodnevicom i nakon toga vjerojatno nemaju više velike međuljudske poteškoće.

S druge strane, ne trebate se brinuti za sve one koji "ne kuže" svaki vic. Jer, to ne mora značiti automatski da su alkoholičari. "Ne, takav zaključak se ne može izvući, jer mislim da je vrlo subjektivna stvar ako nešto smatramo smiješnim", dodaje neuropsihologinja Jennifer Uekermann, koja također nije alkoholičarka, ali nakon 20.000 viceva, koje je radi ovog pokusa morala pročitati, ne može se više kod baš svakog vica glasno nasmijati.

Autori: Klaus Deuse / Marina Martinović

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm