Albanija između nestašice struje i EU-a
6. srpnja 2007
U glavnom gradu Tirani svakodnevno nema struje i vode po osam do deset sati, a u selima u provinciji i po 16 sati na dan.
Nalazimo se u jednoj od bogatijih četvrti albanskoga glavnog grada. Isprd kafića i trgovina bruje generatori struje. Posvuda na pješačkoj stazi stoje mali generatori na benzin, a gdje nema generatora, koriste se svijeće.
Kardiogram uz svijeću
I Gazim Hakrama je na svom pisaćem stolu morao upaliti svijeću. Hakrama je kardiolog u ambulanti broj 8.
«Ponekad i kardiograme pravim uz svijeću. To je naravno teško, ali što da činim? Stavim dvije svijeće na stol i dvije pored aparata i radim svoj posao. Kod kuće je naporno kad nema struje. Samo sjedim i ne mogu ništa raditi. Ovdje barem imam neku zadaću, mogu ljudima pomoći. Oni jadni sjede u tamnim hodnicima i čekaju.»
Čekati da se svjetlo upali, da se nešto može skuhati na električnom štednjaku i da iz slavina poteče voda, to je svakodnevica za oko tri milijuna Albanaca. Njihova zemlja se nalazi u energetskoj krizi. Jedno jedino poduzeće regulira proizvodnju i distribuciju struje, državna ustanova KESH.
Potrošnja raste, proizvodnja stagnira
Andi Beli je bio direktor KESH-a dok krajem veljače nije dobio otkaz. On pokušava objasniti uzroke krize:
«U posljednjih sedam godina se potrošnja struje udvostručila, a proizvodnja nije povećana ni za jedan jedini kilovat u usporedbi s vremenom komunizma. Tako je zemlja postala ovisna o uvozu.»
Trenutno polovica potrebne energije dolazi iz Grčke, drugu polovicu proizvodi sama Albanija – 99 posto uz pomoć hidrocentrala. Ni jedna druga zemlja nije tako jako usredotočena na hidroenergiju. To je dobro za okoliš, ali rizično za opskrbu.
Lanabregas je mala hidroelektrana 40-ak kilometara od Tirane. Voda iz brda struji kroz debele željezne cijevi koje su izvana već zarđale. Lanabregas su izgradili Rusi, a u pogonu je još od 1951. Od tada se ništa nije promijenilo, kaže zamjenik direktora Perparim Dede.
«Proizvodimo oko 32 milijuna kilovatsati na godinu. Hidrocentrala Lanabregas je odgovorna za opskrbu Tirane strujom. Trudimo se strujom opskrbiti i neka sela oko Tirane što ne uspijeva uvijek. Jer, kao i sve druge hidroelektrane i naša je ovisna o kiši: kad pada možemo više proizvoditi, kad ne pada, stvari stoje loše.»
Tada Albanija mora više struje uvoziti. To je skupo, a često i nemoguće zbog loših dalekovoda. Posljedica je da u kućanstvima i poduzećima ništa više ne ide.
Ipak cilj članstvo u Europskoj uniji
Pa ipak, Albanija želi što pijre postati članicom Europske unije. Je li to realistično s obzirom na lošu opskrbu električnom strujom, pitamo voditelja Europske delegacije u Albaniji Helmuta Lohanna:
«Današnja kriza nema nikakav utjecaj na izglede Albanije da postane članica EU-a.»
Ali, dugoročno je energetska politika ipak važna, priznaje Lohann:
«Stabilnost opskrbe gospodarstva električnom strujom bit će idućih godina važan čimbenik u gospodarskom razvitku Allbanije. A time neizravno i izgledima članstva Albanije u Europskoj uniji.»
Potrebna stabilnost opskrbe
Stabilnost opskrbe strujom može nastati samo ako Albanija bolje iskoristi svoje mogućnosti dobivanja struje iz hidroelektrana. Dosad elektrane proizvode samo trećinu energije koju bi se moglo dobiti. Osim toga potrebno je iskoristiti i druge mogućnosti dobivanja energije, primjerice termo-elektrane. Svjetska banka pomaže izgradnju jedne velike termoelektrane koja bi trebala biti gotova krajem iduće godine. Tada bi opskrba električnom strujom u Albanij mogla izgledati puno bolje, smatra voditelj ureda Svjetske banke Nadir Mohammed:
«Ako se svi potrude da reformiraju energetski sektor i privuku privatne investitore, onda bi ova zemlja morala 2009. ili 2010. raspolagati s dovoljno energije, tako da bi mogla energiju i izvoziti.»
A do tada će u Tirani i dalje brujati generatori.