1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Ako kažeš Facebooku, zna i NSA

Milijuni ljudi dobrovoljno daju informacije o sebi u društvenim mrežama. I ne razmišljaju o tome tko ih čita. U skandalu oko američkog nadzora komunikacija postalo je jasno: tu su i društvene mreže odigrale svoju ulogu.

default

Facebook

Razmjeri masovnog prikupljanja podataka američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) su nevjerojatni: prema izvješćima, špijuniraju se i neprijatelji i prijatelji. Odakle toj tajnoj službi takvo stručno znanje? Sada je poznat i odgovor na to pitanje: izvor znanja nije star ni deset godina, a infiltriran je u sve aspekte našeg života. Riječ je o društvenim mrežama.

Sjedište NSA

NSA regrutira stručnjake iz društvenih mreža

Granica između zaštite podataka i njihovog prikupljanja je vrlo tanka i, kako je sada postalo vidljivo, propusna. U svibnju ove godine je američki list New York Times objavio da je Max Kelly, bivši šef sigurnosnog odjela Facebooka, 2010. dao otkaz i prešao u jednu drugu američku "firmu": NSA. Ta je agencija podređena Ministarstvu obrane i nadležna za nadzor i dekodiranje elektronske komunikacije širom svijeta.

Otkaz Maxa Kellyja uslijedio je samo nekoliko mjeseci nakon što je NSA u sklopu programa PRISM počela analizirati podatke s Facebooka. Kellyjevo zapošljavanje u toj agenciji tri godine je držano u tajnosti i jasno pokazuje koliko su usko povezane aktivnosti tajne službe i društvenih mreža.

Nikome nisu odgovorni

Jasno je da su državne tajne službe uvijek prikupljale podatke i informacije te da IT tvrtke već odavno svoje stručno znanje i uređaje prodaju američkoj vladi. No, i raznorazne trgovačke firme trebaju podatke o potencijalnim kupcima za svoj marketing. Jedna strana želi informacije, druga profit. Te želje povezane s fantastičnim napretkom na području tehnologije za pohranjivanje podataka pružaju savršene pretpostavke za suradnju na obostranu korist.

Logo Google i Microsoft

Microsoft i Google surađuju dobrovoljno

"Američke tvrtke koje se bave internetskom prodajom posjeduju ogromne baze podataka koji su razvrstani po ciljnim skupinama. Oni skoro 24 sata dnevno mogu prikupljati podatke i doći do nas, običnih građana", objašnjava Jeffrey Chester, voditelj instituta "Center for Digital Democracy" u Washingtonu. "Pri tome mi svoje podatke ne dajemo dobrovoljno. Rasprava o PRISM-u trebala bi se koncentrirati na ekspanziju komercijalnih skupljača podataka koji nikome ne odgovaraju, kao i na tehnologije koje to omogućavaju", smatra Chester.

On kaže da povezanost društvenih mreža i državnih organa nije ništa novo. "Tvrtke poput Googlea i Microsofta žele obavljati poslove za Ministarstvo obrane", kaže Chester za Deutsche Welle. No, on smatra spornim to što je NSA direktno zaposlila jednog od vodećih ljudi iz Facebooka i upozorava da se društvene mreže naveliko koriste za političke i društvene kontrole. Još uvijek nije poznat čitav opseg suradnje NSA i društvenih mreža, mada su tehničke mogućnosti mreža dobro poznate. "Društvene mreže utvrđuju stvarnu geografsku poziciju i informacije. A i marljivo se trude još više proširiti pristup informacijama svojih korisnika", objašnjava Chester.

Velika tajnovitost

Carl Miller, šef istraživačkog tima britanske organizacije "Center for the Analysis of Social Media", u intervjuu za DW kaže kako ga otkriće o promjeni radnog mjesta Maxa Kellyja uopće ne iznenađuje. Odakle bi inače vladine institucije trebale regrutirati svoje stručnjake za društvene mreže, pita se Miller. On smatra da bi vladi trebalo biti dopušteno da koristi znanje i sposobnosti privatnih tvrtki.

Internet špijunaža

Tko sve ima pristup našim podacima?

Ali kao što je jasno pokazao slučaj Snowden, velika je razlika između onoga što se radi i onoga o čemu se javnost informira. Društvene mreže vrlo rado ističu kako podatke prosljeđuju vladama samo ako ih na to prisile zakoni. U praksi to nije baš tako, nego one čak same preuzimaju inicijativu. Kako piše New York Times, njihovi stručni timovi dobivaju zadatak da otkriju kako podatke učiniti još lakše dostupnima vladinim institucijama.

Kako zajamčiti sigurnost?

Sami programi nadzora komunikacija nisu problem, smatra Miller, nego tajnovitost kojom su obavijeni. Sve do nedavno javnost nije pojma imala o postojanju PRISM-a ili Tempore. Društvene mreže i tajne službe mogu biti od koristi za javnu sigurnost, ali njihovo se djelovanje mora odvijati u skladu s postojećim pravilima. "U mnogim slučajevima se dobiva dojam da se to događa bez znanja i pristanka društva i to je razlog za zabrinutost", kaže Miller.

Jasno je zašto su tajne službe toliko zainteresirane za podatke iz društvenih mreža. Jer, mnogi ljudi su svoj društveni život u potpunosti prenijeli na digitalne platforme i time ga učinili dostupnim javnosti. No Miller upozorava da to ima i druge loše strane. On zato zahtijeva od vlasti da se pobrinu za jamčenje sigurnosti korisnicima budući da društvene mreže olakšavaju posao i kriminalcima, a ne samo državnim tajnim službama.

Preporuka uredništva