Kronika jedne megareforme

14. ožujka 2003. u devet sati ujutro je tadašnji njemački kancelar stupio za govornicu Bundestaga. „Smanjit ćemo davanja države, zahtijevat ćemo osobnu odgovornost i veći doprinos svakog pojedinca", rekao je taj socijaldemokratski političar i predstavio Agendu 2010, paket reformi koji je narednih godina potpuno izmijenio tržište rada i socijalni sustav Njemačke.

Prema njegovim riječima, cilj Agende 2010 je bio da se „Njemačka ponovno dovede do vrha gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi". A za to su potrebni „okvirni uvjeti za veći rast i više radnih mjesta". U tom trenutku stopa nezaposlenosti je bila narasla na 11,3 posto (danas iznosi 6,3 posto), bruto domaći proizvod je bio u padu, a mirovinske blagajne i blagajne društava za zdravstveno osiguranje su bile preopterećene.

Reforma socijalne pomoći

U središtu Agende 2010 su od početka bile reforme tržišta rada. Novčana naknada za nezaposlene koja se isplaćuje u odnosu na plaću koja se dobivala dok je osoba bila zaposlena isplaćivana je još maksimalno 12 mjeseci (18 mjeseci za starije od 55 godina). Za razdoblje poslije toga je predviđena socijalna pomoć za nezaposlene prema konceptu posebnog Povjerenstva koje je predvodio tadašnji dužnosnik uprave Volkswagena Peter Hartz. Koncept je nazvan „Četvrti zakon o modernim uslužnim djelatnostima na tržištu rada", a odmah se odomaćio skraćeni naziv „Hartz IV".

Riječ je o sumi koja se zasnivala na ranijem iznosu socijalne pomoći, ali nije određivana prema dotadašnjoj plaći osobe koja je ostala bez posla, već prema njegovim „potrebama". Imetak primatelja je morao ostati ispod određene granice, a primatelj je morao prijaviti svu svoju imovinu uključujući i ušteđevinu i dječje štedne knjižice. Tako je trebalo spriječiti prijevare.

Zavod postao „Agencija", pa „Centar"

Mali mjesečni iznos za osobe koje su izgubile posao trebao je potaknuti takve ljude da traže novo zaposlenje. Osim toga, promijenio se i kriterij za procjenu posla koji se smatra „odgovarajućim" i to tako da je u tu kategoriju uvrštena jednostavno svaka djelatnost koja nije ilegalna – bez obzira na to koliko je loše plaćena i u kojoj mjeri je dotična osoba prekvalificirana. Onaj tko odbije ponuđen posao, mora računati s tromjesečnim smanjenjem novčane pomoći „Hartz IV" od 30 posto.

I traganje za poslom se 2003. dramatično promijenilo. Zavodi za nezaposlene su se pretvorili u „Agencije za rad" koje su zajedno sa Zavodima za socijalnu pomoć formirale „radne zajednice". Godine 2010. su – poslije jedne presude Ustavnog suda – „Agencije" preimenovane u „Centre za zapošljavanje" („Jobcenter"). Osim toga, Agenda 2010 je donijela i slabljenje zaštite radnika od otkaza i dala poduzećima više manevarskog prostora za zapošljavanje radnika na određeno vrijeme.

Razni troškovi pali na pacijente

Reformirani su i zdravstvo, mirovinski sustav, te politika obrazovanja i obitelji. Izdaci za obrazovanje su se trebali povećati, u školstvu je forsiran princip cjelodnevne nastave, a visina državnog kredita za pomoć studentima je prilagođena vremenu. Paketom je predviđeno i više novca za brigu o djeci. Privatan doprinos mirovinskom osiguranju (nazvana „Riesterova mirovina" po svom idejnom tvorcu, političaru SPD-a Walteru Riesteru), koji je već bio uveden 2002., modificiran je za vrijeme Schröderovog mandata uvođenjem takozvanog „faktora održivosti" koji je visinu mirovine uvjetovao odnosom broja građana koji uplaćuju doprinos prema onima koja primaju mirovinu.

Agenda je veću „osobnu odgovornost" tražila ne samo od nezaposlenih, već i od pacijenata i zdravstvenih osiguranika. Brojne usluge koje su državna osiguravajuća zdravstvena društva plaćala su ukinute, a građani koji su išli liječniku morali su da plaćaju taksu od deset eura po kvartalu. Nove zube, krunice i implantate su sada morali da plaćaju u punom iznosu umjesto da dijele troškove sa poslodavcem.

Prava zaposlenih se smanjuju

U vladinoj izjavi, Schröder je obećao da će Agenda 2010 zajamčiti pravdu među generacijama i ojačati temelje zajednice. Bile su to velike riječi. Zagovornici reforme govore da Njemačka bez nje danas ne bi tako dobro gospodarski stajala kao danas. Kritičari se žale prije svega na stigmatizaciju milijuna Nijemaca koji su ostali bez posla i moraju da se bore sa sustavom „Hartz IV".

Reforme jesu „imale enormno veliki utjecaj na tržište rada", kaže Enzo Weber s Instituta za istraživanje tržišta rada i zvanja. On naglašava da je reforma nekadašnjeg Zavoda za nezaposlene, koja je uvela bolje staranje o nezaposlenima i pronalaženje radnih mjesta, zaista potakla te ljude da traže novi posao tako da su ga češće i nalazili. Doduše, nakon uvođenja Agende su najprije procvjetali sektor niskih nadnica i loši uvjeti rada. „Trend lošeg razvoja za zaposlene je počeo devedesetih godina", kaže Weber, ali je sa „Hartzom IV" situacija postala još gora."

Što je tu još socijaldemokratsko?

Agenda 2010 je nanijela ogromnu štetu i Socijaldemokratskoj stranci koja je upala u krizu identiteta. Radnici, nezaposleni i sindikati su na nju sasuli drvlje i kamenje zbog kursa modernizacije, kaže Matthias Micus sa Instituta za istraživanje demokracije u Göttingenu i dodaje da se Agendom 2010 otišlo predaleko: „Socijaldemokraciji je zapravo oduzeta njezina bit. SPD je ranije mogao kazati: 'Dobro, ne pobjeđujemo na izborima, ali smo stranka socijalne pravde i bavimo se politikom u interesu malog čovjeka'. Ali, to je onda odjednom prestalo važiti. Više se nije znalo: čemu još socijaldemokracija?"

Sada je Martin Schulz najavio da želi reformirati dijelove Agende 2010, a Micus smatra da mu ne treba vjerovati: „Gdje je Schulz bio 2003. i narednih godina? Ranije nikada nije upao u oči kao kritičar Agende, naprotiv. Do svoje nominacije (za kancelara) je uvijek branio taj projekt. A sada on za njega odjednom više nije ispravan."