1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Advent - predbožićno vrijeme u sjeni kelnske katedrale

Katolička crkva danas (30.11.) ulazi u vrijeme došašća ili adventa, dio liturgijske godine koji se sastoji od četiri nedjelje uoči blagdana Božića. Kako se to vrijeme obilježava u Njemačkoj?

Božićni sajam i katedrala u Kölnu

Božićni sajam i katedrala u Kölnu

Došašće ili priprava za Božić počinje se obilježavati u četvrtom stoljeću na Istoku, a od 7. stoljeća ustaljeno je i na Zapadu. Prva nedjelja došašća je početak nove liturgijske godine, a uzima se ona koja je najbliža blagdanu sv. Andrije Apostola, 30. studenog. Jedno od obilježja došašća su jutarnje mise, a najpoznatiji vanjski znak toga liturgijskog vremena jest adventski vjenčić, koji krasi crkve i domove. U povijesti Crkve došašće ili advent je spomen na četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska.

Vrijeme mira i obitelji

Noćna panorama Kölna

Noćna panorama Kölna

Vrijeme došašća za mnoge je vrijeme mira, vrijeme razmišljanja o prošlim mjesecima i vremenu koje tek dolazi. Za druge je vrijeme kupovine darova. U Njemačkoj vrijeme došašća obilježavaju božićni sajmovi. Posjetiteljima iz cijele Europe najdraži je božićni sajam u Kölnu, kako je pokazala jedan nedavno provedena anketa. To je sajam koji se tradicionalno održava uz kelnsku katedralu, čuveni Kölner Dom. Kelnski sajam nema najdužu tradiciju - božićni sajmovi u Nürnbergu ili Dresdenu iza sebe imaju puno dužu povijest.

Kelnski božićni sajam u sjeni katedrale održava se ove godine po 14. put. Izbor lokacije pokazao se kao fantastična ideja: Kölner Dom je globalno prepoznatljivi simbol grada na Rajni, turističko odredište broj 1 u Njemačkoj. Godišnje katedralu obiđe nekoliko milijuna gostiju sa svih krajeva svijeta. Katja Schüre je prije 14 godina dizajnirala izgled božićnog sajma u sjeni katedrale i danas se sjeća kako joj je na pamet palo da štandovi budu poredani u obliku školjke: "Zahvaljujući tom obliku cijeli sajam ima sasvim drugačiju optiku, a i posjtitelji se sajmom kreću na drugačiji način nego na uobičajenim božićnim sajmovima, koji su projektirani u obliku pravokutnika." Do danas je taj koncept školjke jedinstven u Njemačkoj.

Volker Oppold

Volker Oppold

Na platou ispred kelnske katedrale svake se godine postavi čak 150 raznih štandova. Kao i uvijek, i ove je godine prije otvaranja sajma vladala nervoza. Trgovci koji iznajmljuju štandove u posljednji trenutak ipak uspiju postaviti sve rekvizite i unatoč panici koja vlada povremeno, oni spremno dočekuju posjetitelje. Švicarac Volker Oppold već 10 godina na kelnskom božićnom sajmu prodaje svoje sireve. Odjeven u klasičnu narodnu nošnju (kožne hlače!) on pojašnjava svoju misiju u Porajnju: "Često se pitam što mi sve ovo treba...činim to jer volim kontaktirati s ljudima, a ovdje je moguć direktan kontakt s ljudima koji inače nemaju priliku vidjeti proizvođače hrane poput mene." Volker Oppold ostalih 11 mjeseci tijekom godine živi i radi u jednom selu u Švicarskoj. On proizvodi sir, po zanimanju je socijalni radnik, a kod kuće se bavi kojekakvim hobijima...kako samo uspije povezati sve te aktivnosti? "Nikada mi nije dosadno", kaže veseli Švicarac.

Bo ž i ć ni sajam "otvorile" snježne pahuljice

Katja Schüre

Katja Schüre

Otvaranje ovogodišnjeg božićnog sajma u Kölnu "uveličao" je i snijeg. Doduše palo je samo nekoliko pahuljica koje su se brzo otopile. Nažalost, kaže Katja Schüre. Kao i svake godine, ona je bila nervozna prije otvaranja sajma: "Svake godine želimo biti još bolji, još ljepši i još ugodniji za posjetitelje." A da bi se taj cilj i ostvario, Katja Schüre će do 23. prisinca (kada se sajam zatvara) svakodnevno biti na nogama. "Nema veze, najvažnije je da sve funkcionira", kaže ona.

Volker Oppold na svom štandu prodaje mliječne specijalitete iz svoje švicarske domovine. Pitamo ga kako samo izdrži mjesec dana daleko od kuće i prijetelja? "Kad se božićni sajam bliži kraju, puno ljudi navrati na moj štand i zažele mi sve najbolje na putu doma, i meni i mojoj obitelji. Pozdrave me i požele mi puno sreće i zdravlja u idućih jedanaest mjeseci dok opet ne dođem na Rajnu. To je ljudskost koju ne možete kupiti nikakvim novcem..."

Preporuka uredništva