ACAB je OK ali inteligenciju mi ne diraj

Sud u Kölnu osudio je jednog nezaposlenog Nijemca jer je usporedio inteligenciju pokrajinske premijerke s kriškom tosta. To će ga stajati 2.250 eura. Kakvo je vrijeđanje u Njemačkoj dozvoljeno, a kakvo nije?

Bernd S. je sutkinji ispričao da je bio frustriran kada je premijerki njemačke pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije u privatnom mailu poručio da je inteligentna poput kriške tosta ( na njemačkom je uobičajena izreka „glup kao kruh“). Rekao je da je upravo dobio još tri pisma kojima je po tko zna koji put odbijen na natječajima za posao kojeg bezuspješno traži već godinama. Iživciralo ga je to što je socijaldemokratska premijerka Hanelore Kraft u javnosti predložila da nezaposleni Nijemci budu zaposleni na pomaganju pristiglim izbjeglicama. Još je Bernd rekao da je elektronsko pismo premijerki pisao poslije nekoliko ispijenih piva.

Tako je pod utjecajem hmeljskog napitka optuženi političarku Kraft, kancelarku Merkel i ministricu odbrane Von der Leien „ženskom bandom“, „korumpiranom ruljom“ i „šupcima“. Ali Bernd na kraju nije kažnjen sa 2.250 eura zbog šovinizma ili ksenofobije – njegov je zločin bio uvreda časti pokrajinske premijerke. Sutkinja nije prihvatila popijeno pivo kao olakšavajuću okolnost: „U pismu nema niti jedne greške, razmaci i zarezi su na ispravnim mjestima.“ Odbacila je ispriku ovog 53-godišnjaka koji se u sudnici pojavio bez odvjetnika: „Prešli ste liniju i ukaljali ste tuđu čast.“

Dozvoljeno i nedozvoljeno

„Linija“ – kako to jasno i precizno zvuči. Kao, s ove strane je dozvoljeno, a s one nije. Međutim, kada se radi o tome što je u Njemačkoj sloboda govora, a što uvreda, „linija“ nije ni prava ni jasna, nego maglovito meandrira kroz pravne zavrzlame. Osnovni zakon Članom 5 svakome jamči slobodu izražavanja u „govoru, pisanoj riječi i slici“, ali granice te slobode postavlja kod „osobnih časti“ ostalih.

Achim Doerfer, odvjetnik specijaliziran za Ustav, kaže da su osobne uvrede kažnjive ako uvrijeđena osoba na tome inzistira, ali da su paušalne i generalne uvrede dozvoljene. Doerfer za DW kaže da je recimo dozvoljeno reći „svi su Nijemci nacisti“ ili „svi Britanci mrze EU“, ali nije dozvoljeno uvrede i klevete uputiti pojedinoj osobi. Tako je Bernd S. mogao slobodno kritizirati stavove i ideje premijerke Kraft, njenu stranku ili stranački program, pa čak i da se na apstraktni način pita bi li možda kriška tosta vodila bolju politiku. Ali da direktno usporedi premijerkino osobno svojstvo – njezinu inteligenciju – s tostom, to nije smio.

Još 1994. je Ustavni sud odlučio da jedan pacifist nije prešao famoznu liniju naljepnicom na kojoj je pisalo „Svi vojnici su ubojice“. Parola se, obrazložio je sud, odnosila na vojnike općenito, a ne na pojedine vojske. Od tada se svi sudovi vode ovim primjerom: možete vrijeđati cijelu profesiju („zli advokati“, „lažljivi novinari“, „smrdljivi političari“), ali pojedince morate „bockati“ vrlo pažljivo. „Ako hoćeš kritizirati britkim rječnikom, onda kritiziraj stavove ili poteze neke osobe, ali ne i osobu kao takvu“, kaže Doerfer.

„Svi policajci su bastardi“

U lipnju se Ustavni sud bavio i kraticom ACAB koja znači „svi policajci su bastardi“ (All Cops Are Bastards). Ta četiri slova često se viđaju na nogometnim utakmicama, prosvjedima i drugim mjestima gdje policija nije baš rado viđen gost. Sud je odlučio da policajci legalno mogu biti nazivani „bastardima“ sve dok se misli na policiju općenito, a ne na pojedinog policajca ili određenu grupu njih. Isto je odlučeno zbog natpisa „FCK CPS“ (od Fuck Cops). „Široka grupa ne može biti uvrijeđena“, kaže Doerfer, „ali ako bi vrijeđali pripadnike recimo određene policijske stanice, to bi moglo biti kažnjivo.“

Poslije presude protiv Bernda S. ovog tjedna neki mediji su prenijeli da će okrivljeni tražiti reviziju postupka uz pomoć odvjetnika kojeg do sada nije imao. Doerfer vjeruje da su šanse okrivljenog za uspjeh male, s obzirom da je tijekom suđenja priznao da je uputio riječi osobno premijerki Kraft a ne političkom sustavu općenito. Što god Bernd trenutno htio reći o njemačkim zakonima i pravosuđu, bolje mu je da ne spominje sutkinju poimence.