1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

A što ako je osuđenik na smrt ipak nevin?

Anthony Graves je bio osuđen na smrt i 18 godina je čekao na izvršenje kazne. Konačno, ipak se pokazalo da nije kriv. U SAD-u je njegov slučaj promijenio poneko mišljenje, ali zagovornika smrtne kazne ima još mnogo.

Anthony Graves je trebao biti pogubljen u zatvoru u Huntsvilleu u Teksasu. Ta američka savezna država drži neslavni rekord po najvećem broju izvršenja smrtnih kazni: ukupno je u ime "pravde" i države ubijeno 1.270 osoba, a 280 osoba trenutno čeka u zatvoru na pogubljenje.

Jednog je dana trebao doći na red Robert Campbell. U 18 sati mu je trebala biti ubrizgana smrtonosna injekcija. Njegovo pogubljenje je privuklo i nekolicinu zagovornika smrtne kazne. Među njima je i SheJuan Oliphant koja tvrdi: "Smrtna kazna je nužna. Bez nje bi bilo još više kriminala. Uopće nemam razumijevanja za ljude koji hodaju naokolo i ubijaju bebe i obitelji." I ona je, kao i osuđeni Campbell, Afroamerikanka.

Ipak, tog dana Campbell neće biti pogubljen. U posljednji tren je stigla odgoda iz Saveznog suda. Na taj posljednji susret je stigla i njegova obitelj koja nakon objave odgode ne zna da li da se raduje ili da i dalje plače. Jer to je samo privremena odgoda, ništa osobito, to nije znak da bi mogao biti pošteđen.

Prosvjed protiv pogubljenja Edgara Tamayoa u Texas Huntsville

Upada u oči činjenica da u SAD-u većina osuđenika na smrt nisu bijelci. Smaknuća redovito okupljaju prosvjednike i protiv i za smrtnu kaznu.

Teksas "ima iskustva" s likvidacijama

A nije ni posljedica užasnog prizora koji se dogodio u saveznoj državi Oklahomi. Tamo je pogubljenje loše izvedeno, tako da je osuđenik na koncu umro od moždanog udara uzrokovanog groznim bolovima. Ne, tako nešto se u Teksasu ne može dogoditi, tvrdi glasnogovornik Ministarstva pravosuđa Teksasa. Tamo je čitav niz osuđenika već pogubljen pentobarbitalom i u Teksasu "imaju iskustva s likvidacijama".

Ali slučaj Anthony Gravesa pokazuje kako i u Teksasu i mnogim drugim saveznim državama u SAD-u ipak nemaju dovoljno iskustva sa smrtnim kaznama. Jer Graves je nakon 18 godina čekanja na pogubljenje pušten na slobodu kao nevin čovjek - i nipošto nije prvi kod kojeg se pokazalo da je krivo osuđen. On je već 138. osuđenik na smrt koji je uspio dokazati svoju nevinost.

Graves sada želi to svoje životno iskustvo objasniti svim građanima svoje domovine. Teško je uopće i objasniti nekome što znači provesti 18 godina iza rešetaka, većinu toga u samici bez prozora i cijelo vrijeme znati da si nevin, a da ipak čekati na pogubljenje.

Anthony Graves

Anthony Graves je doslovce ponovno rođen, nakon užasne greške pravosuđa.

"Bio sam beskonačno naivan"

Kako je izdržao? Zato jer je bio naivan, beskonačno naivan, tvrdi Graves danas. Vjerovao je u pravdu čak i kad je već dugo sjedio u odjelu za osuđenike na smrt. Ali bez te naivnosti, smatra, ne bi ni preživio.

Graves na početku nije mogao vjerovati što mu se dešava i što mu čine i policija, i državno odvjetništvo, i sud. Uopće, već i optužba da je ubio čitavu jednu obitelj i onda još zapalio njihovu kuću mu je bila toliko strana da je od početka potpuno surađivao u istrazi.

A kad je shvatio kako policija zapravo njega optužuje za taj užasan zločin, doživio je šok. Sud ga je osudio na smrtnu kaznu i sve se pretvorilo u, kako je rekao, "pravi pakao" za čitavu njegovu obitelj: "Nitko nije znao kako da se odnosi prema svemu tome, pogotovo ne moja majka. Njen vlastiti sin u ćeliji osuđenika na smrt!" A i inače ljudi nisu baš bili prijazni prema njemu.

Graves je sad već tri i pol godine na slobodi. Trebalo mu je vremena snalaženje u novom životu. Njegova tri sina su bili mališani kad je dospio u zatvor, a sad su svi već odrasli muškarci sa svojom djecom. Nije mu bilo lako ni navikavanje na velike skupine ljudi nakon što je toliko vremena proveo u samnici.

"Priznajem, promijenio sam mišljenje"

Ćelija za pogubljenje u zatvoru u Teksasu

Ljudi i političari si jedva mogu zamisliti, što znači 18 godina čekati na likvidaciju.

Odvjetnica Kathryn Kase, dugogodišnja direktorica organizacije koja se bori za pravedni pravni sustav Teksasa, kaže kako "ne zna kako je on sve to preživio" i ističe: "Ali danas je sretan čovjek." Nedugo nakon što je pušten iz zatvora Graves je upoznao svoju sadašnju partnericu, rođenu Njemicu. S novcem koji je dobio u ime odštete za nepravedno provedeno vrijeme u zatvoru je osnovao zakladu koja se sad brine za sve što je Gravesu toliko nedostajalo.

Ta zaklada nudi potporu obiteljima koje je pogodila takva sudbina, bavi se obrazovanjem odvjetnika i djeluje u javnosti. Graves je danas traženi govornik na predavanjima, a kod javnih priredbi sjedi zajedno s uglednim odvjetnicima i političarima.

Jedan od njegovih novih poznanika je i državni odvjetnik savezne države Virginije, republikanac Mark Earley. On otvoreno priznaje: "Ja sam kao državni odvjetnik već imao posla s 36 provedbi smrtne kazne i moram priznati da sam promijenio moje mišljenje. Nekad sam bio gorljivi zagovornik smrtne kazne, ali danas to više nisam."

Jer provedba te konačne, najstrože kazne je često pogrešna. Pri tome on prije svega misli na nevino osuđene. Prema vrlo opreznim procjenama američke znanstvene akademije je čak četiri posto osuda na smrt - pogrešno.

Anthony Graves Foundation

Dobivenom odštetom je Graves osnovao zakladu

Jednostavnom računicom i obzirom na to da trenutno u Sjedinjenim Američkim Državama čak 3.000 ljudi čeka na pogubljenje to onda znači da je najmanje njih 120 nevino, baš kao što je to bio Anthony Graves. Koji su to među njima? Kod smrtne kazne je najgore što, kad je kazna izvršena, više nikome ne pomaže čak i ako se otkrije greška i prava istina.

Zato je bivši osuđenik na smrt danas na pravom križarskom pohodu protiv smrtne kazne. Tvrdi kako se to "svakome može dogoditi", a apelira i na patriotski, "Američki duh". Uvjeren je kako čitav svijet gleda na Ameriku i kako je već zbog toga njegova domovina obavezna postaviti svoj pravosudni sustav na najvišu moralnu razinu. "A činjenica da ubijamo vlastite ljude nije baš najbolji primjer za čitav svijet. Mi smo na koncu Amerika!"

Preporuka uredništva