92-godišnja diva osvaja britansku top listu

U Velikoj Britaniji navodno još i danas postoje osobe koje tvrde da Drugi svjetski rat nije započeo Hitler, već menadžer pjevačice poznate pod imenom – „The forces`sweetheart“ – „ljubimica vojnika“ - Vera Lynn. Sudeći prema popularnosti, u kojoj trenutno ponovno uživa, moglo bi se reći da legende ovakvog tipa zapravo i nisu toliko neosnovane ili čudne.

Britanski odgovor na nacističke bombe

Vera Lynn je rođena u jednoj jednostavnoj, radničkoj obitelji. Odrasla je u predgrađu Londona gdje je već kao sedmogodišnje „čudo od djeteta“ stajala na pozornici i pjevala. Kasnije je nastupala u radničkim klubovima i kada je 3.rujna 1939. godine objavljen početak rata Lynn je, kako je kasnije pričala, mislila da je to ujedno i kraj njezine glazbene karijere. No, dogodilo se upravo suprotno.

23-godišnja Vera je dobila svoju vlastitu radio emisiju – „ Iskreno Vaša“. Njezin zadatak je bio da britanskim vojnicima na frontu, u inozemstvu, prenosi, odnosno, čita poruke njihovih obitelji, ali i da pjeva pjesme po njihovom izboru.

Od tog trenutka, glas Vere Lynn je ušao u povijest. Dubok i melankoličan, po svemu drugačiji od prosječnog, on je bio engleski odgovor na bombe koje su u ljeto 1940. godine, iz njemačkih zrakoplova padale na britansko tlo.

Nastup usprkos napadima komaraca

Pa čak i kasnije – kada su se u 50-tim godinama britanski vojnici nalazili u Burmi, Vera ih je došla posjetiti. Lice joj je navodno bilo obasuto ubodima „lokalnih“ komaraca. Neispavana i umorna od tropskih vrućina, popela se na pozornicu i otpjevala jedan od svojih najvećih hitova – „We`ll meet again“ ili u prijevodu - „Srest ćemo se opet… ne znam gdje, ne znam kada, ali vidjeti ćemo se opet, jednog lijepog dana, u nedjelju“.

„ Stihovi njezinih pjesama doista su pomalo sentimentalno patetični“, rekao je u ono vrijeme jedan od slušatelja – „no ona ih iznosi na način kao da oni doista nešto znače, kao da i sama vjeruje u njih, a to prenosi i na publiku“. Glas Vere Lynn odavao je iskrenost i autentičnost, a i činjenica da ga nikada nije školovala, njezinom je glasu dao dodatnu nepatvorenost i vjerodostojnost.

Verin možda najpoznatiji hit, „Auf Wiedersehen sweetheart“, berlinskog kompozitora Eberharda Storcha, bio je vjerojatno upravo zahvaljujući njezinoj originalnoj izvedbi, tjednima na prvom mjestu američke top liste. Ono što je nekoliko desetljeća kasnije, za građane New Yorka, nakon 11. rujna bila pjesma Enye „Only time“, u pedesetim godinama, za vrijeme Korejskog rata, Amerikancima je značila upravo pjesma Vere Lynn.

Vera Lynn popularnija od britanske kraljice...

Koliki se kult stvorio oko njezine ličnosti, svjedoči i činjenica da su primjerice Pink Floyd, na svom legendarnom albumu „The Wall“, pjesmu „Vera“ posvetili upravo njoj. Njezine pjesme izvodio je čak i Johnny Cash, dok su je Britanci proglasili osobom koja „najbolje utjelovljuje duh 20. stoljeća“.

I kada je ovih dana, točno na 70-tu godišnjicu početka Drugog svjetskog rata, istodobno izašla njezina autobiografija i album s najvećim hitovima – čak se ni britanski Times, što je pomalo netipično za njega, nije u potpunosti usudio kritizirati marketinšku lukavost ovakvog poteza.

„Bilo bi to kao da vrijeđate samu englesku kraljicu“ – stoji u Timesu - "takvo što se jednostavno ne radi, to je nepristojno“.

Bolja i od Bone Voxa i Eminema

Danas 92-godišnja „lady diva“, kako je nazivaju u Velikoj Britaniji, svojim albumom „We ll meet again – The very best od Vera Lynn“, postala je najstarija živuća osoba čiji se glazbeni album ikada nalazio na jednom od prvih 20 mjesta britanske top liste. No, što je možda još važnije, melankolični, neškolovani, promukli glas britanskog 20. stoljeća, iza sebe je ostavio čak i veličine poput Eminema ili U2-a.

Autor: Marten Rolff / Željka Telišman

Odg.ur.: M. Ljubičić