1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

75. rođendan Gerharda Richtera

Gerhard Richter je jedan od najuspješnijih slikara današnjice. Prepoznatljiv je po slikama naslikanim prema fotografskom predlošku, kolažima od novinskih izrezaka i fotografijama.

default

Gerhard Richter Foto: Rolf Vennenbernd dpa/lnw (c) dpa - Bildfunk

Richter je rođen 1932. u Dresdenu. Tamošnja Visoka škola primijenjene umjetnosti nije ga primila. 1951. započeo je studij na Umjetničkoj akademiji. Deset godina kasnije pobjegao je iz bivšeg DDR-a na Zapad i studirao na Umjetničkoj akademiji u Düsseldorfu, gdje je od 1971. do 1993. djelovao i kao profesor. Zanimljivo je da se distancirao od svojih umjetničkih djela nastalih u bivšem DDR-u.

Gerhard Richter bi neopaženo mogao šetati središtem Kölna, koji je izabrao za svoj novi zavičaj. Tako neupadljivo i skromno djeluje taj sitni, bradati čovjek s naočalama. Upadljive su samo njegove oči koje neumorno kruže okolo pomno preispitujući sve oko sebe.

Usporedba s Picassom

Kritičari ga nazivaju «Picassom 21. stoljeća». Svakako je jedan od najuspješnijih suvremenih slikara. Njegove slike vise u najvažnijim muzejima svijeta. Njegova djela dostižu najveće cijene na tržištu umjetnina. Svijet ga obasipa umjetničkim nagradama.

Ali, s Picassom, pretečom moderne umjetnosti 20. stoljeća Richtera ne povezuje gotovo ništa osim slave. Istina, i Richter voli žene. Oženjen je po treći put i ne štedi na luksuzu. Ali, za razliku od slavnoga Španjolca Richter bježi od javnosti. Gotovo uopće ne daje intervjue i rijetko ga se može vidjeti na mjestima glamuroznog svijeta umjetnosti. I za razliku od Picassoa Richter ne postavlja vlastitu biografiju za mjerilo svoje umjetnosti, kako naglašava Richterov biograf Dietmar Elger:

«Picasso je bio netko tko je motive crpio iz svoga privatnog života, i to desetljećima. Gerhard Richter je to desetljećima izbjegavao. On je privatni život, čak i ako ga je naslikao, uvijek nijekao, a ako ga je malo i dopustio, uvijek je pokušavao prikriti ga.»

Još nešto Richter ima zajedničko s Picassom: ono što drugi umjetnici dosegnu, tamo je on stilski već otišao dalje. To vrijedi za njegove slike u pop-art stilu i prve pokušaje u «apstraktnom ekspresionizmu» početkom 60-ih godina, koje je proglasio «kapitalističkim realizmom». To je Richterov ironični – i konzumkritični - odgovor na službenu doktrinu umjetnosti tadašnjeg DDR-a, «socijalistički realizam». Richter je socrealizam napustio 1961. bijegom u Zapadnu Njemačku.

Uskoro počinje stvarati svoj «Atlas» u kojem skuplja novinske izreske, fotografije, skice, studije boja, pejzaže, portrete, mrtvu prirodu, povijesne teme i kolaže. To je neka vrsta arhiva motiva koji je 1997. izložen na Documenti u Kasselu i kojim se on uvijek iznova služio.

Richterova "nedosljednost"

Proturječnosti i lomovi vrlo rano su postali obilježje Richterove umjetnosti. Njegovo djelo seže od fotorealističnih prikaza prirode, neizoštrenih slika prema fotografskom predlošku do objekata i instalacija od stakla i zrcala. Pritom uvijek slijedi istu namjeru, koju neki kritiziraju kao nedostatak kontinuiteta ili nedosljednost stila: Richter istražuje i ekspreimentira sa stvarnošću. I ispituje mogućnosti slikarstva:

«Gerhard Richter je jedan od umjetnika koji su uspjeli spasiti slikarstvo u 21. stoljeće. Već smo više puta imali situaciju da je rečeno da je slikarstvo mrtvo u odnosu na druge tehnike, kao akcijska umjetnost ili skulptura. Gerhard Richter je svojim slikarstvom pronašao način za nastavak bavljenja slikarstvom u vremenu kad su svi vjerovali da se uopće više ne može slikati.»

Ovih dana se navršava godina dana od osnutka Arhiva Gerharda Richtera Državne zbirke umjetnosti u Dresdenu. Voditelj je bivši Richterov tajnik, a danas njegov biograf Dietmar Elger. Njegov rodni grad Dresden odao je proteklog vikenda jednim simpozijem poštovanje umjetniku koji je stekao svjetsku slavu.