1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

60. rođendan Bundeswehra - vojske koju mnogi nisu htjeli

U studenom 1955. je osnovana njemačka vojska, Bundeswehr. Mnogi Nijemci, ali i stranke su bile protiv da Nijemci ikad više "uzmu pušku u ruke".

Njemačka nakon Drugog svjetskog rata: Hitlerova vojska Wehrmacht je raspuštena, zemlja demilitarizirana i podijeljena u okupacijske zone. S njemačkog tla više nikada ne smije početi rat. Bilo je nezamislivo opet vidjeti Nijemca, naoružanog i u uniformi.

No, politička situacija u svijetu se brzo mijenjala. Nedugo nakon okončanja rata među nekadašnjim saveznicima protiv Hitlera nije bilo mnogo prijateljstva. Sve su više rasle napetosti između Sovjetskog Saveza i zapadnih saveznika; SAD-a, Velike Britanije i Francuske. Njemačka je bila usred tih sukoba i sama podijeljena na istok, Sovjetsku okupacijsku zonu i zapad. 1949. proglašene su dvije njemačke države: u svibnju Savezna Republika Njemačka i u listopadu Njemačka Demokratska Republika.

Strah od ruskog napada

Kad je 1950. izbio Korejski rat, zapadni saveznici više nisu bili tako sigurni da Njemačka mora ostati demilitarizirana. Jer s onu stranu njemačko-njemačke granice je bila Crvena armija i saveznici su se pripremali na mogući sovjetski napad. Strah je vladao i među građanima nove, zapadne Njemačke. Njihov kancelar Konrad Adenauer (CDU) je tražio od zapadnih saveznika jamstvo za sigurnost i veći broj njihovih vojnika u okupacijskim zonama. Saveznici su tražili da i Njemačka da svoj doprinos. Time je otvorena rasprava o ponovnom osnivanju vojske u Njemačkoj. Isprva se još nije govorilo o nacionalnoj, njemačkoj vojsci nego o europskoj vojsci u čijem sastavu bi djelovao i mali njemački kontingent. Takva konstrukcija je trebala pružiti zaštitu Njemačkoj, ali i zaštitu od Njemačke.

Pariška konferencija 1954.

Pariška konferencija 1954.

U studenom 1950. u njemačkom parlamentu u Bonnu se prvi put raspravljalo o ponovnom naoružavanju. Rasprava je trajala cijeli dan. U vladinom priopćenju je Konrad Adenauer branio i opravdavao svoj plan da njemački vojnici postanu sastavni dio europske vojske. Ovaj demokršćanin je smatrao kako i Njemačkoj i Zapadu prijeti velika opasnost i u strašnim slikama prikazivao moguća zbivanja. "Svatko se bojao da nam Rusi i ovdje ne dođu", izjavio je jedan svjedok tog vremena.

"Nikada više rata!"

Socijaldemokratima nipošto nije bilo drago ponovno vidjeti njemačke vojnike kako marširaju. Oni su Adenauera optužili da "strah od Istoka " koristi kao instrument propagande koji mu služi za militarizaciju. Govorili su kako će tek naoružavanje Njemačku dovesti u opasnost. Pored toga, kako su argumentirali Adenauerovi protivnici, ponovno naoružanje će samo učvrstiti podjelu Njemačke.

Velika većina stanovništva je također bila užasnuta planovima Konrada Adenauera. Pod krilaticom "Bez mene!" užasnuti građani su izašli na prosvjede, među njima mnogi bivši vojnici na štakama ili protezama. Otprilike tri četvrtine Nijemaca se 1950. izjasnilo protiv uvođenja vojske.

Prosvjedi protiv naoružavanja Njemačke u Münchenu 1954.

Prosvjedi protiv naoružavanja Njemačke u Münchenu 1954.

Adenauer je obećao kritičarima da će uraditi sve da se nikad više ne ponovi stari način "vojnog razmišljanja". Za katolika s Rajne koji osobno nije bio naklonjen vojničkom duhu su strateški ciljevi bili u prvom planu. Njemački doprinos u obrani bio je, po njegovom mišljenju, sredstvo da se SR Njemačka približi savezničkim, zapadnim zemljama. Na ovaj način on je mogao ponovno dobiti suverenitet i slobodu i na međunarodnoj pozornici.

Nova vojska - samo deset godina nakon rata

Adenauer se na kraju uspio izboriti. U veljači 1952. je Bundestag izglasao njemačko sudjelovanje u Europskoj vojsci. Ali Europska vojska je sahranjena prije nego što je zaživjela. Francuski parlament je glasao protiv takve vojske. Tek se Pariškim ugovorima omogućilo osnivanje Njemačke vojske. 1955 je SR Njemačka primljena u Zapadnoeuropsku uniju i u NATO i dobila je dozvolu za osnivanje svoje vojske. Istovremeno joj je ukinut "okupacijski status."

U srpnju 1955. Bundestag je usvojio Zakon o dobrovoljcima, koji je predviđao osnivanje jedinica u čijem sastavu bi bilo 6.000 dobrovoljnih vojnika. 12. studenog 1955. je prvi ministar obrane SR Njemačke Theodor Blank (CDU) u bonnskoj vojarni primio u vojsku 101 dobrovoljnog vojnika. To se događalo na dan rođenja pruskog generala i reformatora vojske Gerharda Scharnhorsta. Time je bilo jasno s kojom vojnom tradicijom je bila povezana nova vojska koju su na početku zvali "novim Wehrmachtom".

Ceremonija primanja u vojsku prvih 100 vojnika (12.11.1955.)

Ceremonija primanja u vojsku prvih 100 vojnika (12.11.1955.)

Kadrovski kontinuitet

Bez časnika Wehrmachta Bundeswehr, kojemu je nedostajao kvalificirani kadar, nije mogao. U njegovoj službi je 1960. bilo više od 12.000 časnika bivše vojske Wehrmachta i 300 bivših časnika SS-a. Dugo je potrajalo dok se Bundeswehr nije oslobodio tog nasljeđa.

Ustavno-pravno vlada se pobrinula da ne dođe do neželjenih pojava u vojsci. Da ne bi postao neka vrsta države u državi Bundeswehr je uvezan u kontrolne mehanizme parlamentarne demokracije. Mandat mu je bio potpuno defenzivan: obrana Njemačke u slučaju napada. Bilo je dozvoljeno maksimalno 500.000 vojnika. Oni su stajali pod zapovjedništvom NATO-a. To, međutim, nije promijenilo stav SPD-a koji je bio oporba u Bundestagu niti stav većine stanovništva koje je osnivanje nove vojske Bundeswehra smatralo pogrešnom odlukom.

Preporuka uredništva